Nakon više od osam desetljeća hrvatsko je pravosuđe ispravilo jednu od teških nepravdi komunističkog režima. Županijski sud u Zagrebu poništio je presudu Vojnog suda Komande grada Zagreba iz srpnja 1945. kojom su na smrt strijeljanjem osuđeni svećenici Valentin Bocak, don Ivan Šabalja, Antun Vrančić, dr. Ilija Živković i Herbert Medić.
Zahtjev za reviziju ove sudske presude podnijeli su nećak don Ivana Šabalja, Ivan Šabalj, i Udruga Vigilare, u suradnji s odvjetničkim uredom Jagar i Grebenar i njihovom pravnom potporom i zastupanjem.
Riječ je o presudi koja daleko nadilazi pojedinačnu rehabilitaciju. Sud je u iscrpnom obrazloženju zaključio da je postupak bio rezultat zlouporabe političke moći te da je komunistički represivni aparat sudove koristio kao sredstvo obračuna s političkim protivnicima i Katoličkom Crkvom.
Sud: vojni sudovi bili su instrument učvršćivanja komunističke vlasti
U obrazloženju presude sud izričito navodi da su vojni sudovi bili organizirani radi brzoga preuzimanja i učvršćivanja komunističke vlasti, a ne radi nepristranog provođenja pravde. Sud zaključuje da su tadašnji vojni sudovi djelovali kao instrument političke represije, a ne kao neovisna i nepristrana pravosudna tijela.
Posebno je značajno što sud ocjenjuje da je već sam normativni okvir tadašnjih vojnih sudova omogućavao arbitrarnost. Optuženicima nije bilo zajamčeno pravo na branitelja, nisu imali pravo na žalbu, a sud je odluku mogao donositi prema vlastitoj slobodnoj ocjeni, bez vezanosti dokazima.
Svećenici osuđeni bez konkretnih dokaza
Jedan od najvažnijih zaključaka presude jest da u presudi iz 1945. gotovo uopće nisu bile opisane konkretne radnje koje bi predstavljale kaznena djela.
Sud ističe da se osuđenicima stavljalo na teret da su kao vojni svećenici propovijedima širili propagandu za NDH, ali da nije navedeno kada su to navodno činili, gdje, na koji način niti koje su konkretne radnje poduzeli. Nedostajali su elementi koji bi omogućili bilo kakvu ozbiljnu kaznenopravnu ocjenu njihove odgovornosti.
Jednako tako, sud upozorava da presuda nije sadržavala stvarnu analizu dokaza, niti obrazloženje zbog kojeg je svim optuženicima izrečena najteža kazna – smrt strijeljanjem.
Grubo kršenje temeljnih pravnih načela
Županijski sud posebno naglašava kako su u postupku prekršena gotovo sva temeljna načela suvremenoga kaznenog prava.
Sud utvrđuje da je prekršeno načelo zakonitosti jer je Uredba o vojnim sudovima iz 1944. primijenjena retroaktivno na radnje koje su se navodno dogodile godinama prije njezina donošenja. Time su, kako stoji u presudi, povrijeđena načela nullum crimen sine lege scripta, nullum crimen sine lege praevia i nullum crimen sine lege certa.
Istodobno su optuženicima bila uskraćena prava na obranu, na branitelja, na žalbu i na pošteno suđenje, što sud ocjenjuje grubim kršenjem međunarodno priznatih načela pravne države.
Politička represija protiv svećenika
Možda i najsnažniji dio presude nalazi se u zaključnim razmatranjima.
Sud izričito navodi da komunistički sudovi nisu bili nepristrani, nego su služili političkoj nomenklaturi radi eliminacije svih osoba koje su bile nepoćudne novom režimu, pri čemu posebno ističe svećenike kao jednu od glavnih meta političke represije.
Zaključak vijeća nedvosmislen je: osuda don Ivana Šabalje i ostalih nije bila rezultat zakonito provedenoga kaznenog postupka, nego očite zlouporabe političke moći radi obračuna s osobama koje su bile povezane s prethodnim društvenim poretkom.
Ispravljanje povijesne nepravde
Ova odluka predstavlja mnogo više od pojedinačne rehabilitacije petorice osuđenih svećenika. Ona potvrđuje da hrvatsko pravosuđe danas nedvosmisleno prepoznaje da su brojne presude komunističkih vojnih sudova bile donesene kao dio sustava političke represije, a ne kao rezultat zakonitoga i pravičnog sudskog postupka.
Poništenjem presude protiv don Ivana Šabalje, Valentina Bocaka, Antuna Vrančića, dr. Ilije Živkovića i Herberta Medića ispravljena je jedna povijesna nepravda, ali je istodobno poslana i važna poruka da nijedan totalitarni režim ne može trajno dati pravni legitimitet političkom progonu i montiranim procesima.
