„Na kraju, đavao se mnogo više boji krunice kada je zajednički molimo, jer se tako formira vojska koja će ga napasti. On, ponekad, lako trijumfira nad molitvom pojedinca, ali mu to jako teško uspijeva kada molimo s drugima. Lako je slomiti jedan prut, ali ako mu pridodamo još pruća i načinimo snop ne će se više lako slomiti“. (Točka 135, Sv. Ljudevit Montfortski, Čudesna tajna svete krunice)
Na središnjoj točki Hrvatske odigravao se jedan važan događaj s dugoročnim posljedicama koji je pokazao postojanje dvije Hrvatske: one prave, katolički utemeljene i građene na stoljetnoj tradiciji i ona nametljive, sitne i površne Hrvatske.
Trg bana Josipa Jelačića simbolički se smatra središnjom točkom Hrvatske. Sve su se značajne promjene u barem posljednjih sto godina odigravale baš tamo: promjena monarhija, država i društvenih uređenja. Neke su promjene bile dobre, a neke ne.
Sada je došlo vrijeme katolika da prvo duhovno pa onda i materijalno preuzmu vodstvo svoje domovine Hrvatske koja je dar od Boga, izborena krvlju i žrtvom. Budimo zahvalni Bogu i slušajmo Njegovu volju za našu domovinu, a ne neke globalne tehnokrate ili domaće izdanke komunističke nomenklature.
Katolički muški laici zauzeli su središnju točku Hrvatske i došli su s oružjem. Dok smo čekali krenuti s molitvom krunice, jedan branitelj je prolazio i davao nam, kako je on rekao, „puške“, tj. blagoslovljene krunice. S tim oružjem osvojit ćemo svoje obitelji, domovinu i Crkvu. Proglasili smo rat đavlu kroz zajedničku javnu molitvu krunice. I to ćemo činiti kao vojnici naše Kraljice, Isusove majke Marije. Molit ćemo krunicu svaku prvu subotu u mjesecu, kao što je ona tražila u Fatimi.
Mi smo izdanak i nastavak naraštaja Hrvata katolika koji ne samo da su branili Hrvatsku i Europu, nego su svojim borbenim životom predstavljali Antemurale Christianitatis (Tvrđava Kršćanstva) u 500 godina krvave borbe protiv krivovjeraca s istoka (islam) i zapada (protestantizam i marksizam).
Malobrojni smo kao narod, ali imamo svoje poslanje od Boga u svjetskoj povijesti. To smo ispunili u prošlosti, a ispunit ćemo i sada kroz vjernosti Katoličkoj Crkvi i domovini.
Zanimljivo je da je javna molitva krunice muškaraca krenula od Poljske i Irske, ali je značajno zahvatila ostatak svijeta kada su australski Hrvati počeli moliti pred sydneyjskom katedralom u potpuno sekulariziranoj Australiji. Oni, Hrvati u dijaspori, potaknuli su nas ovdje u domovini da krenemo. To je to poslanje Hrvata u svijetu: odanost Bogu, Crkvi i Mariji te čvrsto držanje tradicije i pobožnosti koju smo naslijedili od svojih vjernih predaka.
A ta nametljiva, sitna i površna Hrvatska, koja se oslikava najviše preko tzv. masovnih medija, zapravo je zbunjena jer služi knezu ovog svijeta. Neobjašnjivo im je da neki ljudi, i to muškarci (a ne neke „babe“) u ovo „moderno“, doba javno mole – krunicu.
I tako su, po njima katolici koji mole krunicu „bizarni“, „radikalni“, a krunica je postala radikalno sredstvo! Tu su u pravu, krunica je duhovno radikalno sredstvo koje sve mijenja. S druge strane, pokazuju svoje silno neznanje i predrasude vezane za katoličku vjeru, koja nije neka folklorna etiketa, nego živa vjera u jedinoga spasitelja svijeta Isusa Krista.
Ovo je poziv svim katoličkim muževima u Hrvatskoj: izađite iz svoje zone komfora i pasivnosti te se priključite najvažnijem pokretu u Hrvatskoj u zadnjih 30 godina. Kleknimo zajedno na koljena kao naši predci i riješimo sve probleme Hrvatske u suradnji s Bogom i pod zaštitom Marijina plašta. Vidimo se svake prve subote u mjesecu.
