Najzad promotrimo kakva mora biti molitva. Mnogi mole, ali bez koristi, jer ne mole kako se treba moliti: „Molite, a ne dobivate, i to stoga što loše molite“ (Jak.4,3). Za dobru molitvu ponajprije treba poniznost: „Bog oholim uskraćuje, a poniznima dijeli milosti“ (Jak.4,6). Dakle, Bog ne uslišava prošnje oholih, a naprotiv, ponizne ne pušta ispred sebe, što ih ne će uslišali. „Skrušeno i ponizno srce Bože ne odbacuješ“ (Ps.50). Makar bio najveći grješnik, samo neka se ponizi i skrušeno pred Boga klekne, on ga prazna neće od sebe odbiti.
Drugo traži se pouzdanje: „Tko se je god ufao u Boga, nije smućen ostao“ (Grkv.2,11). U tu svrhu Isus nas je učio, kad prosimo od Boga milosti, da ga drugačije ne zovemo nego. Oče naš; a to da mu se molimo s onakvim pouzdanjem s kojim sin moli svog rođenog oca. Tko dakle s pouzdanjem moli, taj i dobiva: „Što god pitate moleći, vjerujte, primit ćete i dat će vam se (Mark. 11). A tko bi mogao posumnjati, veli sv. Augustin, da će mu se ono uskratiti, što mu obećava sama božanska istina, naime Bog? Bog nije kao što su ljudi, veli Sveto Pismo, koji obećaju, pak poslije prevare, jer ili lažu kad obećavaju ili kasnije mijenjaju odluku.
Nastavlja sv. Augustin, a zašto bi nas Gospodin toliko nagovarao da od Njega molimo milosti, kad nam ih ne bi davao? Obećavajući On se obvezuje davati nam milosti, koje budemo molili od Njega.
No reći ćemo tko: ja sam veliki grješnik i stoga ne zaslužujem da budem uslišan. Ali na to odgovara sv. Toma, da molitva, dobivajući milosti, ne oslanja se na naše zasluge, nego na božansko milosrđe. „Svako, tko god moli, prima“ (Luk. 11,10). „Dobiva svatko, bio pravedan, bio grješan“. Ali u tom i sami naš Otkupitelj digao nam je svaki strah, veleći: „ Uistinu, uistinu govorim vam, ako što zatražite od mog Oca u ime moje, dati će vam“ (lv. 16,25). Grješnici, kao da je htio reći, ako vi nemate zasluga, imam ih ja kod mog Oca; dakle tražite u ime moje, i ja vam obećavam i jamčim, da ćete dobiti sve što budete molili. Ovdje treba dobro razumjeti, da se ovo obećanje ne odnosi na dobra ovog svijeta, kao zdravlje, blago i druge slične stvari, jer nam ove milosti Gospodin više puta posve pravedno uskraćuje, jer predviđa, da bi nam bile na štetu vječnog spasa; Što je bolesniku korisnije, to liječnik bolje zna, nego li bolesnik, veli sv. Augustin. Zato svaku milost vremenitu treba moliti da nam je dade, ako nam ne će služiti za izgubljene duše. Naprotiv milosti duhovne; kao oprost, ustrajnost, božansku ljubav i slične, imaju se uvijek moliti sa čvrstim pouzdanjem, da ćemo ih dobiti.
Iznad svega u molitvi traži se ustrajnost. Veli Kornelije u Lapide, da Gospodin hoće da ustrajemo u molitvi, dok mu ne dosadimo. I to isto znači u Svetom Pismu: „Treba uvijek moliti“ (Luk. 11). Bdite u svako vrijeme moleći.(Luk.21,36). Neprestano molite.(I. Tes. 5,17). To isto znače one opetovane riječi; „Molite i dobiti ćete; tražite i naći ćete; kucajte i otvoriti će vam“ (Luk.l 1,9). Dovoljno bi bilo i daje rečeno: pitajte; ali ne, Gospodin nas je tim htio navesti da trebamo raditi kao i prosjaci koji ne će da se okane tražiti, moliti i kucati na vratima, dok im se ne udijeli milostinja. Osobito konačna ustrajnost ne dobiva se bez stalne molitve. Ovu milost mi ne možemo zaslužiti nego s molitvom, veli sv. Augustin, koju na neki način zaslužujemo. Molimo dakle neprestano i ne zapustimo molitvu, ako se mislimo spasiti. Svaki ispovjednik i propovjednik neka uvijek preporučuje molitvu, ako misli duše spasiti. I, kako veli sveti Bernardo, uvijek se utječimo pod zaštitu Blaž. Djevice Marije.
Molitva. Moj Bože, ufam se, da si mi već oprostio, ali neprijatelji me ne će prestati napastovati sve do moje smrti, ako mi ne pomogneš, opet ću se vratiti na grijeh. Po Isusovim zaslugama molim za svetu ustrajnost: „Ne dopusti da se od tebe odijelim“. I ovu milost molim za sve one, koji se sada nalaze u milosti tvojoj. Uvjeren sam, oslanjajući se na tvoje obećanje, da ćeš mi pokloniti ustrajnost, ako nastavim moliti je od tebe. Ali strašno se bojim da u napastima ne ću te zazivati u pomoć i tako se opet sunovratiti u stare grijehe. Molim za tu milost da nikada ne prestanem moliti. Daj da u svakoj grješnoj pogibelji zazovem u pomoć Presveta imena Isusa i Marije i da ti se preporučujem. Bože moj, tako obećavam i ufam se da ću to sve s pomoću tvoje milosti i izvršiti. Radi Isusove ljubavi usliši me. O, Marijo, Majko moja, isprosi mi milost da se u svakoj grešnoj pogibelji utječem tebi i tvom Sinu.
Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.