Prije analize članaka potrebno je uzeti u obzir činjenicu da posljednjih godina svjedočimo statističkom padu prodaje opće informativnih tiskovina i prihoda od oglašavanja u većini elektroničkih publikacija. Razlog je očit: zastarjeli model izvještavanja i kopiranja tekstova, a u to spada i obilato izvještavanje o Srbiji. I to nije sve. Sada su tiskovine dobile i novi udarac: Tisak, najveći maloprodajni lanac kioska, uskoro će prekinuti distribuciju tiskovina.
Međutim, cilj ovog članka nije bavljenje padom prodaje opće-informativnih tiskovina, nego istraživanje problem kojeg je svjestan veliki broj građana ove zemlje: srednjostrujaški mediji obilato izvještavaju o Srbiji, kao da još uvijek živimo u bivšoj državi, a zanemarene su zemlje s kojima imamo dugotrajnije i važnije kulturne veze. Povijesni odnosi koji postoje između Hrvata i Srba iz dvije zajedničke propale države ne smiju se prekinuti.
Zato smo od 1. studenog do 30. studenog 2024. analizirali članke objavljene o Srbiji, Jugoslaviji i tzv. „srpskom svetu“ u Večernjem listu, ali smo analizirali koliko je u istom razdoblju objavljeno članaka o Austriji, Mađarskoj, Sloveniji i Italiji.
Dakle, krenimo redom.
U razdoblju od 1. studenog do 30. studenog 2024. objavljena su 184 članka o Srbiji, Jugoslaviji i tzv. „srpskom svetu“, a u istom razdoblju objavljena su 54 članka o Austriji, 29 članaka o Mađarskoj, 35 članka o Sloveniji i 48 članaka o Italiji.
Žurnalisti smatraju da je građanima važnije prenijeti što se događa u Beogradu, što će se prikazivati na RTS-u (serija Sablja), što kaže Aleksandar Vučić i je li uhićen „tjelohranitelj betona“ Goran Vesić.
Neprikladno je izvještavati načelom egaliteta o Austriji, zemlji s kojom smo bili u zajedničkoj državi od 1527. do 1918., izuzev kada se događaju neke kriminalne aktivnosti ili kada desnija desnica prijeti osvajanjem vlasti. Riječ je o nekoj ‘poluperifernoj zemlji’ Europske unije. Zašto bi se čitatelje informiralo o Austriji?
Hrvati, kada odluče migrirati, s radošću idu u Kragujevac, Niš, Leskovac… Tko bi odlučio ići u Graz, Salzburg, Innsbruck ili Beč? Srpski jezik je drugi najčešći strani jezik koji Hrvati znaju. Tko još uči njemački jezik? Nije to jezik kulture, filozofije, teologije, muzikologije itd. I konačno: jednom, kada bude bilo više austrijskih turista u Hrvatskoj, nego srpskih, onda će i žurnalisti manje izvještavati o Srbiji.
A tek o Italiji? Tko još govori talijanski jezik u Hrvatskoj? Ima li ijedan Hrvat koji je studirao u Italiji? Hrvatima je mrska i pomisao na zemlju s druge strane Jadranskog mora. Nemamo nikakvih poveznica. Niti vjerskih niti kulturnih. Nebitna je činjenica da su brojni talijanski majstori (umjetnici) dolazili graditi katedrale u naše obalne grade, nisu te stoljetne veze dostojne promjene uredničke politike. Ne može se talijanska civilizacija usporediti sa srpskom, pa kako će izvještavati o Talijanima kada nisu imali barok i renesansu?! A tek glazba? Nema tog talijanskog glazbenika u rangu Mile Kitića i Aleksandre Prijović.
Za kraj: rekli bi neki da je mentalna zarobljenost određenim mentalitetom nezgodna stvar, a čini se da ga u Hrvatskoj i nakon više od trideset godina ima jako puno.
Za tvrdnje iznesene u osvrtu prilažemo, kao dokaz, u pdf. formatima članke iz navedenih tiskovina. Članci su u kategorizirani po datumima, a pored naslova nalaze se poveznice.
