Douglas Murray u svojoj knjizi The War on the West piše o ratu koji se vodi protiv Zapada. Jedan od elemenata tog rata, očituje se i u tome što briselske elite, koje karakterizira samoprijezir, financijski podupiru pokrete i organizacije koje otvoreno iskazuju neprijateljski stav prema europskoj povijesti, kulturi i civilizaciji. Europarlamentarci desno-konzervativne orijentacije već godinama upozoravaju na to da se novac iz proračuna Europske unije dodjeljuje projektima i istraživanjima koja su izravno usmjerena na promicanje islama.
Francuski zastupnik Jean-Paul Garraud (Rassemblement National / Patriots for Europe) prošle je godine izrazio zabrinutost zbog projekata koji se bave temama poput islama, Kur’ana, šerijatskog prava i islamofobije. Ustvrdio je da takva istraživanja često pokazuju jasnu ideološku pristranost. Primjerice, tako studije o islamofobiji, prema njegovu mišljenju, svjesno preuveličavaju razmjere tog fenomena.
Dodjela približno 10 milijuna eura projektu „Europski Kur’an“ u travnju prošle godine izazvala je snažne reakcije negodovanja. Međutim, to nije bio jedini kontroverzan slučaj. Projekt koji je između 2018. i 2019. vodilo Sveučilište Bilgi u Istanbulu dobio je 2,3 milijuna eura za istraživanje rasta populističkog i islamofobnog diskursa u Europi. Također je u tijeku projekt vrijedan 2,5 milijuna eura pod vodstvom francuskog Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja, koji proučava razvoj šerijatskog prava, a trajat će sve do 2029. godine.
Na te prigovore Europska komisija službeno je odgovorila 18. kolovoza prošle godine. Povjerenica za istraživanje, Bugarka Ekaterina Zaharieva, obranila je Europsko istraživačko vijeće (ERC), instituciju EU-a odgovornu za financiranje znanosti, naglasivši da je riječ o „znanstvenim pothvatima svjetske razine koji pomiču granice znanja“. Odbacila je tvrdnje o pristranosti ili aktivizmu pri izboru tema te istaknula da se svi projekti ocjenjuju prema strogim etičkim standardima: „Jedini kriterij za dodjelu sredstava jest znanstvena izvrsnost prijedloga“, poručila je.
Ipak, ostaje otvoreno pitanje koliko je Europska unija uopće sposobna procijeniti „znanstvenu izvrsnost“ projekta koji se bavi, primjerice, ulogom životinja u islamskoj filozofiji. U svakom slučaju, službeni odgovor Komisije odaje određenu neosjetljivost europskih institucija na raspoloženje i osjećaje prosječnog građanina Europske unije.
Kritički promatrano, čini se kako problem ne leži samo u pojedinačnim projektima, nego u širem ideološkom okviru koji oblikuje prioritete europske birokracije. Umjesto da Europska unija samosvjesno njeguje vlastiti civilizacijski identitet (možete li zamisliti da se u Saudijskoj Arabiji dopuste ikakve slobode kršćanima, a kamoli da se financiraju projekti o kršćanstvu?) ona često djeluje kao struktura koja relativizira vlastite kulturne temelje, dok istodobno pokazuje iznimnu osjetljivost prema svim drugim tradicijama i identitetima. Takav pristup jasan je izraz kulture samomržnje. Kada institucije koje bi trebale predstavljati europske narode pokazuju veću sklonost financiranju projekata koji problematiziraju ili dekonstruiraju europsku baštinu nego onih koji ju afirmiraju, tada se s pravom otvara pitanje političkih i ideoloških motiva koji stoje iza takvih odluka.
Postoje i ekstremniji primjeri od gore spomenutih. Tako je UdrugaYavuz Sultan Selim, čiji se projekti financiraju novcem europskih poreznih obveznika, otvoreno opravdavala terorističke napade u Francuskoj jer je, eto, Francuska „teroristička država“, a pronašla je veliko razumijevanje i za odrubljivanje glave Samuela Patyja jer su Francuska i Europa „neprijatelji islama i poslanika Muhameda“.
Ako europske institucije žele zadržati ikakav legitimitet, morat će pokazati veću razinu odgovornosti prema identitetu, vrijednostima i interesima naroda koje predstavljaju, jer bez toga svaka politička struktura, pa tako i Europska unija, riskira potpuni gubitak povjerenja vlastitih građana. A tada je i budućnost takve tvorevine krajnje upitna.
