Europska unija nakanila je biti „Unija jednakosti“ pa je Europska komisija (EK), kako nas je ovih dana izvolio obavijestiti talijanski „Il Giornale“, kreirala dokument za internu uporabu pod istoimenim nazivom „Unija jednakosti”. U dokumentu su predložene smjernice EK za „inkluzivnu komunikaciju“ i navedeni kriteriji koje u vanjskoj i internoj komunikaciji trebaju usvojiti zaposlenici Komisije, a sve kako bi svi postali jednaki u Uniji jednakosti. Poznajući današnji bruxelleski metajzik, čim čuje riječ „inkluzija“, dobronamjeran čovjek treba pojačati oprez. Ni ovaj put nije iznimka.
Naime, u smjernicama se preporučuje korištenje „rodno neutralnih“ termina i izbjegavanje spominjanja Božića i izraza „krsno ime“ (umjesto krsno ime treba se, naime, koristiti „uobičajeno“ ime, pa možemo u budućnosti očekivati pitanje: „Koje je Vaše uobičajeno ime?). Tako bi zaposlenicima EK bilo zabranjeno koristiti „rodne nazive“ kao što „radnici“ ili „policajci“, a zabranjeno je koristiti i „gospođica“ ili „gospođa“ osim ako osoba na koju se to odnosi to izričito prihvaća. Nije naveden mehanizam koji bi netko provjerio prihvaća li neka gospođica da je gospođica, no ne sumnjamo da će kreativne snage EU-a i za taj veliki problem pronaći adekvatno rješenje.
Pojedina “ingeniozna” rješenja već su pronađena pa je tako zabranjeno izbjegavati korištenje izraza poput „vatra je najveće čovjekovo otkriće“, a treba reći „vatra je najveće otkriće čovječanstva“. Preporučljivo je i to da se ne koristi izraz „dva spola“, da govor ne započinje s „dame i gospodo“, nego s „drage kolege“. Kad je u pitanju spolno izjašnjavanje u anketama se treba uvesti i mogućnost „nebinarna“ osoba i „ne želi se izjasniti“.
EK, oprezna kakva jest, „izbjegava smatrati da je itko kršćanin“, „ne slave svi božićne blagdane“, „ljudi imaju različite vjerske tradicije“, pa je u tom smislu i Božić postao suspektan i potrebno ga je eliminirati iz javne komunikacije. Sumnjive su i priče, a kad se ipak pripovijeda neka priča preporučuje se da se ne koriste tipična imena iz jedne religije, nego da se primjerice umjesto Ivan i Marija kaže Malika i Julio.
Ovaj dokument trebao je idući tjedan biti prezentiran zaposlenicima raznih uprava, ali je na kraju povučen jer je izazvao velike reakcije javnosti.
Dokument je povučen, no vrlo su jasne namjere njegovih autora od koji se posve sigurno ne će odustati. One uključuju ne samo poništavanje kršćanskog identiteta Europe (odricanje od kršćanstva i kršćanske kulture i tradicije proces je koji traje desetljećima) nego i zdravog razuma što vidimo u nekim prijedlozima koji su toliko bizarni da je teško povjerovati da iza njih stoje odrasle ozbiljne osobe. Kultura poništavanja, samomržnja i genderističke perverzije – koje spol žele prikazati kao biološki, a rod kao socijalni konstrukt – u ovome dokumentu dosižu svoj vrhunac.
