Agresija Ruske Federacije na Ukrajinu izazvala je opravdanu i primjerenu osudu gotovo cijeloga svijeta. NATO nema pravni temelj za ulazak u rat, no mnoge zemlje šalju Kijevu financijsku, logističku i vojnu pomoć, a Rusija se nalazi pod snažnim financijskim sankcijama. (energetski sektor je, doduše, gotov neokrznut sankcijama, no to je posebna tema)
Kad je pred trideset godina Hrvatska bila napadnuta, pomoći – posebno na početku – nije bilo na vidiku. Štoviše, uveden je embargo na naoružanje.
Zapadne zemlje inzistirale su na očuvanju Jugoslavije i to je u prvim mjesecima rata uvjetovalo politiku prema Hrvatskoj.
Iskaze potpore prema Ukrajini vidimo i u Hrvatskoj. Hrvatska, upravo zbog povijesnog naslijeđa, ima očekivane simpatije prema borbi ukrajinskog naroda za slobodu. Međutim, postavlja se pitanje koliko je potpora dijela medijskih i političkih struktura Ukrajini iskrena. Naime, da bi netko iskreno cijenio drugoga mora prije svega biti samosvjestan i poštovati svoje.
Tako gledajući i poznajući njihovo dosadašnje djelovanje, nije teško zaključiti koliko su neki medijski i politički krugovi u RH, koji se inače natječu u dezavuiranju svega što ima hrvatski predznak, zaista iskreni u potpori Ukrajincima.
Kao i mnoga puta u povijesti neki sada preko noći kafkijanski mijenjaju stranu. Neki koji su do jučer imali veliko „razumijevanje“ za ruske poslovne interese sada preko noći postaju najžešći antiruski aktivisti. Štoviše, takvi sada svaku pomisao na kritiku zapadne politike proglašavaju iskazom putinofilstva.
Mnogo je i onih koji sada strvinare i rat u Ukrajini iskorištavaju za obračun s neistomišljenicima. Tako čujemo udarnike tvrdokoronaške agende kako su svi dojučerašnji tzv. antivakseri danas putinofili! Smiješno, kad ne bi bilo tragično.
Nastavlja se menadžment straha, a mnogi dojučerašnji dežurni epidemiolozi postaju veliki stručnjaci za geopolitiku. I vladajući HDZ, opterećen brojnim aferama, se preko noći prešaltao s korone na rat u Ukrajini.
Preko noći korona agenda je zamijenjena onom ratnom.
Rat u Ukrajini skrenuo je pozornost s korona-krize i tako je koronašima omogućio izlaznu strategiju.
U Austriji, zemlji koja je provodila najgori covidaški teror, uskoro se ukidaju COVID-potvrde.
Koronaši su doslovce preko noći odustali od nečega što do jučer predstavljali kao prijeko potrebno, i sada, u stanju novoga straha od rata, ne moraju objašnjavati svoje dojučerašnje suspektne poteze.
Korona-kriza je, čini se, završena, no mnoga pitanja ostaju visjeti u zraku.
Na ta pitanja ćemo i dalje podsjećati. Povijesno pamćenje danas nije na visokoj cijeni, no postoje i ljudi koji pamte dulje nego što je „pristojno“.
Živimo u vremenu informacijskoga rata, a da bi laž i zlo pobijedili potrebno je samo to da dobri ljudi ništa ne čine.
