Hrvatska je zemlja političkih čudesa. Nakon pobjede u obrambeno-oslobodilačkom Domovinskom ratu ne samo da je abolirala mnoge koji su oružjem ustali protiv njezine samostalnosti i teritorijalne cjelovitosti, nego je mnogima od njih osigurala dobro plaćene položaje i sinekure.
Tako je, primjerice, u pravosudnoj i policijskoj vlasti istočne Slavonije nakon rata ostalo 50 % Srba, čime se svojedobno pohvalio Vojislav Stanimirović. A svima nam je poznato da je riječ o ljudima koji se u vrijeme Domovinskog rata nisu bavili humanitarnim i karitativnim radom ili pak kulinarskim receptima ili hortikulturom, već je ogromna većina njih sudjelovala u pobuni protiv hrvatske države.
Velikosrpski pamfleti
Na državnom proračunu je i djelovanje Srpskoga narodnog vijeća. Ovo je nakladnik „Novosti“ koje iz broja u broj izruguje hrvatsku državu i kriminalizira Domovinski rat. Iz državnog proračuna financirat će se i izgradnja 40 srpskih kulturnih centara u Hrvatskoj za koje opravdano možemo sumnjati da će služiti kao ekspoziture velikodržavne koncepcije „srpskog sveta“ koja aspirira i na hrvatske državne teritorije.
Politička patologija ide do te razine da je uz financiranje vladinog ureda za nacionalne manjine financiran i velikosrpski pamflet „Krajina“ koji izjednačava Franju Tuđmana i Milana Martića. Poruka knjige je da se Srbi (čiji su istaknuti predstavnici od sredine 19. stoljeća svojatali hrvatske zemlje i najavljivali im istrebljenje (Stojanović)) nisu pobunili zašto što nisu htjeli prihvatiti hrvatsku državu, nego zato što su im ukinuta „kolektivna prava“. Kakva su to „kolektivna prava“ nije teško zaključiti. To su prava koja su im osiguravala da, iako su nacionalna manjina, mogu imati dominantnu poziciju u Hrvatskoj.
Za autora knjige Kostu Nikolića nije se u slučaju tzv. SAO Krajine radilo o okupaciji Hrvatske, nego o „zasebnoj političkoj tvorevini“. U knjizi se piše i o tome da je narav hrvatskog režima i onoga u tzv. RSK bila slično isključiva i težila homogenom prostoru. Pritom ovo nije jedina knjiga koju je hrvatskim novcem financiralo Srpsko narodno vijeća, a usmjerena je na razgradnju hrvatske države.
Medijska okupacija
Ipak, vijest da je na jednoj od ključnih funkcija u tvrtki United Media koja je vlasnik Nove TV i N1 sin ratnoga zločinca Milana Martića, Duško Martić, koji je prošle godine sudjelovao i na medijskom festivalu u Rovinju, ta vijest svjedoči o tome da je Hrvatska pala na one najniže grane.
Nakon ove spoznaje ne treba nas čuditi što se nerijetko isti narativ o hrvatskoj državi koristi i u srpskim medijima i u medijima u Hrvatskoj koji su velikim dijelom u vlasništvu srpskoga kapitala. Ti mediji ne samo da kontaminiraju hrvatski medijski prostor srpskim i balkanskim temama o čemu je Vigilare pisao jučer, nego isti vode informacijsko-propagandni rat protiv hrvatske države konstantno ju stavljajući u kontekst fašizma i ekstremizma.
Sada se vidi i pod čijim vodstvom se provode takve operacije strateškog klevetanje Hrvatske koje su dio modernoga hibridnog ratovanja. Milan Martić raketirao je Zagreb, a njegov sin medijski bombardira hrvatsku publiku. Martić je bio predsjednik tzv. SAO Krajine, a njegov sin je igrač tzv. „srpskog sveta“ koji provodi medijsku okupacije hrvatske države.
Velikosrpska politika nije poražena, nego se rebrendirala i vratila u formatu tzv. srpskog sveta koji, kako je to poručio Aleksandar Vulin, podrazumijeva jedan državni prostor. Informacijsko-medijski rat kao i kulturna agresija na Hrvatsku samo su pripreme nekih budućih ekspanzivnih projekata. Čekaju se „bolje okolnosti“ na međunarodnoj razini, a srpski politički predstavnici u Hrvatskoj također pripremaju teren. Tko to ne vidi potpuni je politički slijepac.
