Nekoć nazivana najstarijom kćeri Crkve, Francuska nakon Francuske revolucije prednjači u promicanju protukatoličkih ideologija. Tijekom revolucije katolici su otvoreno proganjani. Glavni urednik Francuske enciklopedije Denis Diderot jasno je poručio: „Svijet neće biti sretan dok posljednji kralj ne bude zadavljen crijevom posljednjeg svećenika“.
Kasnije se utjecaj katoličanstva nastojao minimalizirati agresivnim promicanjem ideologije sekularizma. Rezultati su po revolucionare zadovoljavajući: manje od 5 posto Francuza nedjeljom pohodi svetu misu.
Predvodnik kulture smrti
Dekristijanizacija se ogleda u svim područjima društvenog života. Francuska pod vodstvom Emmanuela Macrona postaje europski, štoviše svjetski predvodnik u promicanju kulture smrti. Francuska, naime, postaje prva zemlja na svijetu koja će pravo na abortus unije u svoj Ustav.
Umirovljeni pariški nadbiskup Michel Aupetit tim je povodom izjavio: „Abortus u ustavu. Odbacuje se klauzula savjesti za liječnike. Zakon prevladava nad savješću koja tjera ljude na smrt. Francuska je dotakla dno. Postala je totalitarna država“. Francuska biskupska konferencija (CEF) pozvala je na „post i molitvu“ povodom ovoga protuživotnoga političkog akta koji ubijanje nerođene djece uvodi kao pravo u temeljni državni akt.
Nema sumnje, uvođenje prava na pobačaj u Francuskoj globalistički će krugovi u Europi nastojati koristiti kao model i predložak i za druge zemlje. Abortus i legalizacija sodomije nastojat će se uvesti u temeljne zakone svih država svijeta.
Europa je već danas demografski rasturena, velikim dijelom zahvaljujući neomarksističkoj revoluciji Frankfurtske škole. No bruxelleske strukture uopće ne pomišljaju da bi se pozabavile uzrocima zašto ljudi u Europi ne žele više djece. Oni poticanje većeg broja djece kod domicilnog stanovništva ne uzimaju u obzir niti kao zadnju opciju.
Smrtonosni plodovi
Umjesto detektiranja problema i isticanja rješenja promiču se ideologije abortizma, genderizma, zelenog fundamentalizma i posthumanizma koje mogu rezultirati jedino još gorom demografijom. Ako se zločinačke i patološke politike inauguriraju u ustav, dakle kao temeljne „vrijednosti“ neke zajednice, onda plodovi mogu biti samo otrovni i smrtonosni.
Umjesto toga da se u Europi potiče rađanje više djece i stvaranje stimulativnoga proživotnog okruženja, EU birokrati na čelu s Dubravkom Šuicom (a isto je ranije govorio i bivši predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker) kao rješenje za demografsku prazninu nude uvoz milijuna i milijuna ljudi iz Afrike, kontinenta koji će do kraja stoljeća narasti s jedne na četiri milijarde i gdje se više od 50 posto mladih želi iseliti.
Kad se uzmu u obzir gornje premise, zaključak je je jasan svakome tko još uvijek ne ratuje protiv zdravog razuma. Europa je u procesu počinjenja samoubojstva. Samomrzeće elite i isprani mozgovi mnogih ljudi jamac su nastavka ovakvih samodestruktivnih procesa. No da parafraziramo jednu staru narodnu: globalisti snuju, a Bog određuje…