Američka tzv. queer pop pjevačica Chappell Roan objavila je da će donirati 1 američki dolar od svake prodane ulaznice na nadolazećoj turneji organizacijama koje pružaju „podršku“ transrodnoj mladeži.
„Donirat ćemo 1 dolar po ulaznici organizacijama koje djeluju u svakom gradu i pomažu trans-mladima“, objavila je pjevačica na društvenim mrežama, najavljujući mini turneju nazvanu Visions of Damsels and Other Dangerous Things.
„Oduševljena sam što mogu najaviti iznenadne koncerte u trima gradovima koje obožavam“, rekla je Roan, dodavši kako je broj gradova ograničila „kako bi cijene ulaznica ostale što pristupačnije“ i kako bi se ulaznice „maknule iz ruku preprodavača“.
Roan, koja je ranije ove godine na crvenom tepihu dodjele Grammyja izjavila kako „ne bi bila ovdje bez transrodnih djevojaka“, često koristi svoje javne nastupe kako bi skrenula pažnju na „prava i vidljivost“ sodomitske zajednice.
„Trenutno je brutalno, ali trans-osobe su oduvijek postojale i uvijek će postojati“, poručila je. „Nikada, bez obzira na sve, ne će nam moći oduzeti trans-radost. To je nešto što moramo štititi više od ičega.“
Ova vijest je klasičan primjer kako se u zapadnoj pop-kulturi već godinama sustavno provodi ideološki marketing pod krinkom „ljudskih prava“ i „podrške ranjivima“. Chappell Roan nije tek „pop pjevačica“, nego i aktivistkinja LGBTQ+ ideologije, što se jasno vidi iz poruke i načina na koji bira usmjeriti sredstva.
Iza fraza poput „podrška trans-mladeži“ i „trans-radost“ krije se čitav set političkih zahtjeva: od poticanja maloljetnika na hormonske tretmane i operacije koje ostavljaju trajne posljedice, do nametanja radikalne rodne teorije obrazovnim sustavima i društvu u cjelini. U mnogim državama u koje ova pjevačica ide na turneju, takvi su programi već predmet teških društvenih i pravnih sukoba jer roditelji, liječnici i dio javnosti upozoravaju na zloupotrebe i nepopravljivu štetu po djecu.
Poruka „trans-osobe su oduvijek postojale“ tipična je povijesna mistifikacija – pokušaj stvaranja narativa o navodnoj tisućljetnoj prisutnosti rodne ideologije, iako se koncept „transrodnosti“ pojavio tek u drugoj polovici 20. stoljeća,pod utjecajem radikalne ljevice, postmodernizma i rodne teorije. Slično i izraz „trans-radost“ funkcionira kao emotivna parola kojom se kritičare pokušava unaprijed diskreditirati, jer tko bi bio protiv „radosti“.
Na kraju, činjenica da cijeli projekt ima jasnu političko-ideološku dimenziju pokazuje koliko je zabavna industrija postala ključni alat kulturnog rata. Ono što je nekada bio pop koncert danas je često mobilizacija publike za ideološke ciljeve – uz obvezno moralno dociranje svima koji se s tim ciljevima ne slažu.
