Nakon što su se radikali (ljevičari i militantni sekularisti) trijumfalistički i zlobno veselili što je Vigilare na prvoj razini – Županijskom sudu u Zagrebu – „izgubio“ slučaj od tužitelja, homoseksualne grupacije „Dugine obitelji“, zbog neke fantomske „diskriminacije“, jedan ekstremno ljevičarski portal nakon Vigilareove službene izjave, ni ne znajući, pogodio je u sridu, ustvrdivši u naslovu: „Batarelo i njegov Vigilare naprosto ne odustaju”. Baš to! Kao ponosni kontra-revolucionari nikada ne ćemo odustati!
Vigilare nije ništa „izgubio“. Vigilare, tj. svi mi u Vigilare, kao i vi, naši podupiratelji, i dalje svoje glave držimo visoko i u ovom pravnom i društvenom procesu ćemo ići do kraja. Nikada ne ćemo odustati niti se podložiti političkoj korektnosti i javnom pritisku homoseksualnog ili bilo kojeg sekularističkog lobija u Hrvatskoj. Nemamo se za što ispričavati.
Ne ćemo se ispričavati zato što znamo oduvijek i živimo definiciju braka, obitelji, moralnosti, spolnosti kako je zamislio Svemogući Bog, Stvoritelj neba i zemlje. Bilo bi ispod svakog ljudskog dostojanstva, na razini roba, priznati bilo kakve izmišljene „realnosti“ društvenih radikala i revolucionara, koji radi svojih „uživancija“ ili izopačenosti žele nasilno promijeniti jedini istinski (kršćanski) način gledanja na svijet.
Prvo, dajmo cijeloj situaciji kontekst:
- Kada smo doznali da se 2. svibnja 2020. na Hrvatskoj televiziji namjerava emitirati „dokumentarni film za djecu” homoseksualne tematike, Vigilare je pokrenuo javnu peticiju (https://fake-duga.vigilare.org/) prema službi za korisnike HRT-a, kao prosvjed protiv takvog neprimjerenog filma na državnoj televiziji, naročito u terminu kakav je subota prijepodne, dostupnom najmlađoj djeci i maloljetnicima.
- Unatoč tome, Hrvatska televizija 2. svibnja 2020. u 11.50 sati na HTV 3 ipak je emitirala propagandni film „Janina dugina obitelj“. Bilo je to vrijeme prvog lockdowna (zatvaranja) u Hrvatskoj, što je državna televizija iskoristila na sramotan način i, najblaže rečeno, mekano indoktrinirala našu djecu;
- U prva dva-tri dana peticijom smo prikupili preko 13 800 potpisa (11 000 prije emitiranja);
- Među ostalim, naveli smo da HRT: „želi ‘skuhati’ našu djecu i cijelo društvo te nametanjem homo-propagande, normalizirati ono što je neprirodno i nastrano.“
- Udruga „Dugine obitelji“ osjetila se prozvanom te je tužila Vigilare na Županijskom sudu u Zagrebu za „diskriminaciju“, jer im se nije svidjela ni akcija niti njezin sadržaj
- Na Županijskom sudu u Zagrebu održana su tri kratka ročišta, a obrana je morala biti vođena samo na pisani način. Sutkinja gđa Sanja Artuković Kunšt u svojoj presudi od 8. siječnja 2021. presudila je u korist tužitelja „Dugine obitelji“.
- Vigilare je najavio žalbu i svakako će ići na daljnju razinu – Vrhovni sud Republike Hrvatske.
Moglo bi se mnogo napisati o cijelom događaju jer je riječ o pokušaju promjene paradigme i ušutkavanje tihe (katoličke i tradicionalne) većine u Hrvatskoj. Evo malo promišljanja i analize posljedice presude:
Promjena biologije, prirode i kulturnog nasljeđa
Božji zakon ili prirodno pravo, ovom su površnom odlukom definitivno povrijeđeni. Čovjek je stvoren kao muško ili žensko te kroz spolni odnos (muškarca i žene) dolazi do prokreacije, tj. stvaranja novog čovjeka. Na taj se način čovječanstvo produljuje te se stvaraju najvažnije ćelije u društvu zvane – obitelji. Ali, imati dijete nije pravo, to je dar, a svako začeto i rođeno dijete ima pravo imati mamu i tatu.
Odjednom, ali ipak na sustavan način, rodna ideologija (koja negira biologiju i prirodu) stvorila je izmišljena prava koja su ušla i u pravni sustav, a to je da se dvoje ljudi istospolne orjentacije imaju „pravo“ (u nekim zemljama) svoju zajednicu nazivati „brakom“ te da imaju „pravo“ na dijete. Ovi zahtjevi negiraju biologiju, prirodu, a da ne govorimo o Božjim zakonima. Na temelju nekakve „jednakosti“, odrasli ljudi ispunjavaju svoje sebične želje nauštrb prava djece (na mamu i tatu).
Ovi fluidni sociološki pokusi sudaraju se izravno s društvenim normama i to naročito u zemljama kao što je Hrvatska, koja ima jaku katoličku vjeru, kulturu i identitet. Temelji Hrvatske prožeti su kršćanskom moralnošću, etikom i filozofijom. Sve ima svoj red i razlog u jednoj složenoj društvenoj zbilji.
Kršćanstvo, što više katoličanstvo, u Hrvatskoj je kohezivno ljepilo koje održava kakvu-takvu uljudbu i društvenu civiliziranost. Uza sve ljudske nedostatke Crkve, ona je predstavnica živog Boga, Isusa Krista, koji je jedini stvoritelj i spasitelj svake osobe.
Radikali ne prihvaćaju ovu zbilju, što više, otvoreno i sustavno rade na njezinoj dekonstrukciji i uništavanju jer, po njima, ona „ugnjetava“ njihovu „slobodu“, odnosno njihovu sebičnost da rade što god žele, bez razmišljanja o posljedicama za sebe, a najmanje za opće dobro društva.
Ovaj sudski slučaj nastavak je sudaranja dvaju svjetonazora, jednog kršćanskog, u skladu sa zakonom Stvoritelja sa stoljetnim prokušanim iskustvom i redom, i drugog, u obliku jedne radikalne fluidne ljudske izmišljotine čija logika i moralnost govori da je neodrživ i da vodi u kaos i strah.
Ugrožena sloboda govora
Tek je 30 godina prošlo od pada komunizma u Hrvatskoj i nestanka jednog od najrepresivnijih članaka (133.) Krivičnog (Kaznenog) zakona SFRJ-a, koji se kolokvijalno zvao „verbalni delikt“. No u zamjenu za to, danas postoji Zakon o suzbijanju diskriminacije koji se koristi za stvaranje ‘napredne’ „politike identiteta“ (Identity politics) u Hrvatskoj i maltretiranje organizacija i pojedinaca (posebno konzervativnih i tradicionalnih) koji otvoreno kažu što misle u vezi neke tematike.
U ovom konkretnom slučaju, kao većina u zemlji, ne smijemo pomisliti izreći suprotno mišljenje od onoga koji propisuje udruga „Dugine obitelji“ (i njima slične), koje su svesrdno prihvatili čuvari političke korektnosti u Hrvatskoj: masovni mediji, a sada i sudovi.
Smijemo li u Hrvatskoj još uvijek izustiti da je:
- brak samo zajednica između jednog muškarca i jedne žene;
- obitelj čine mama, tata i djeca;
- homoseksualne zajednice nemaju (prirodno) pravo na udomljavanje ni usvajanje djece;
- ne postoji ljudsko pravo na pobačaj;
- homoseksualni sadržaj ne smije ući u školski kurikul ni biti prisutan na javnoj televiziji?
Premda smatram da je to govoriti sve teže i teže, važno je imati stav, jer mi, koji predstavljamo ne samo većinsko, nego i dokazano uspješan sustav i civilizaciju (braka i obitelji), nemamo što dokazivati, već je na izazivačima da logički podastru svoje argumente. No to je problem, jer nemaju ni logičnosti niti valjanih razloga za svoje društvene pokuse. I tada krenu sa sveobuhvatnim, površno emotivnim, geslima koji u biti ništa ne znače, već služe ušutkavanju, kao što je primjerice: „ljubav je ljubav“, te odmah krene klasično etiketiranje onih koji se s time ne slažu: „hejteri“, „homofobi“, „nazadnjaci“, „srednji vijek“, itd…
Ugrožena sloboda vjeroispovijesti
Većina radikala, sekularista i politički korektnih mediokriteta (većina tzv. društvene i političke elite) u Hrvatskoj bi najradije katolike u Hrvatskoj stavili u istu kutiju u kojoj su bili zatvoreni za vrijeme komunizma, a ta kutija zove se: „sakristija“.
Kako to rade? Preko masovnih medija i društvenih mreža. Naime, portali u Hrvatskoj sustavno ismijavaju i ponižavaju sve vezano za Katoličku Crkvu i vjeru, posebno kada se radi o moralu. A sada čak idu i korak dalje, kao Matija Babić, koji otvoreno prijeti paljenjem crkava i „skidanjem“ glava, dok s druge strane militantni sekularisti oskvrnjuju crkve i to javno promiču u tim istim medijima.
U komunizmu, kao i u svakom totalitarnom režimu, ako se javno slavlje vjere uopće dopuštalo, onda se to moglo manifestirati jedino u crkvi, sakristiji i ako je postojalo, dvorištu. Danas se vjernike nastoji opet vratiti u geto, u kompleks „sakristije“ gdje je ispovijedanje ili čak svjedočenje svoje katoličke vjere u javnosti, u medijima, u izjavama, na poslu, na sudu, nekako, pa… neugodno i neprihvatljivo, pa mnogi, da bi se uklopili, zašute o svojoj vjeri ili se ne suprotstavljaju (postanu „simpa“) ili čak zataje i izdaju.
Stalno slušamo notornu laž da je Hrvatska sekularistička država, i da je tako najbolje. Stvarno? Gdje to piše, i tko to kaže, i zašto to kaže? Vrlo jednostavno. Katolike se treba ušutkati, ponovno stvoriti kompleks manje vrijednosti kako bi se sami počeli ponašati kao građani drugog reda te onda prepustiti javni prostor ‘modernim’ ljudima s ‘progresivnim’ idejama, i našim poreznim novcem.
Radikali i sekularisti ne žele da katolici svjedoče svoju vjeru i doktrinu u hrvatskoj javnosti. Zašto? Jer će onda reći da smatraju da su sloboda govora i sloboda vjeroispovijesti ovom presudom grubo povrijeđene i ugrožene, naročito za katoličke vjernike koji ne mogu i ne žele prihvatiti kao normalan ni jedan javni grijeh te, u skladu s vjerskom slobodom, imaju pravo nešto smatrati neprirodnim, nezdravim, nastranim ili fake (lažnim), bilo da se radi o sodomiji, pobačaju, brakolomstvu, bogopsovki ili nekom drugom (smrtnom) grijehu. Naročito ova zadnja riječ „grijeh“, jako bode radikalnu ekipu… Kako „srednjovjekovno“ i zaostalo…
Kao katolici pozvani smo širiti Kristovo kraljevstvo ovdje na Zemlji, a to znači širiti učenje, moral i doktrinu Njegove zaručnice, Katoličke Crkve, i mrziti osobni i društveni grijeh. To se kroz povijest pokazalo kao nešto jako dobro za razvitak cijele kršćanske civilizacije, i nešto na što smo mi „suvremeni“ katolici pozvani, a ne da se skrivamo i zatvaramo u svoja geta. Pozvani smo, po starinski, biti „Ecclesia militans“, tj. Vojujuća Crkva koja ima jasan cilj: vječnost, tj. Nebo s Presvetim Trojstvom prema kojem trebamo sa sobom povući što više duša.
A što s milosrđem? Uvijek milosrđe, molitva i viteško ponašanje prema suprotnoj strani. Držim se onoga od svetog Augustina:
„Cum dilectione hominum et odio vitiorum“, što bi se moglo prevesti kao, „ljubav za čovječanstvo i mržnja prema grijehu“.
U ovom slučaju na Županijskom sudu, sutkinja Artuković Kunšt jednostavno je ignorirala i namjerno zapostavila taj dio obrane. Radikali i sekularisti ne žele prihvatiti činjenicu da nastupamo javno, kao katolici. To će se jednostavno morati promijeniti. Za vjernika, privatno i javno svjedočenje je jedno i ne smije se dopustiti negacija toga, nego: kroz svjedočenje naše vjere u Boga, mijenjamo cijelo društvo i činimo ga boljim i pravednijim. Kao katolici rođeni smo za borbu do zadnjeg daha.
Politička korektnost iznad pravde na sudu
Naše pravosuđe nije na dobrom mjestu. Da, možda zvuči naivno, ali želim pravdu na sudovima. Želim da se predmeti shvaćaju ozbiljno i da se dopusti dubinska rasprava. To nismo doživjeli na Županijskom sudu u Zagrebu sa sutkinjom Sanjom Artuković Kunšt. Znam da kao sutkinja ona može voditi stvari kako želi. I ona je to šturo odradila. Bila su tri vrlo kratka ročišta, odvjetnici su predali pisane obrane (naša ekipa iz odvjetničkog ureda Jagar i Grebenar, itekako se potrudila) i na kraju je sutkinja donijela svoju odluku.
Stvarno nevjerojatno, kao da se radilo o… nekoj maloj prometnoj nesreći na zagrebačkom rotoru. Ali zastanimo ovdje, za prometne nesreće sudac obično poziva – vještake, tj. stručnjake, jer sudac ne zna dovoljno o prometnim stvarima, jednostavno nije stručnjak za to, ili ako se predmet bavi kućom ili zgradom koja je loše napravljena ili se uruši, onda pozove – statičare, graditelje, itd., tj. stručnjake.
Nažalost, sutkinja Artuković Kunšt nije vidjela niti dopustila da se u ovom važnom slučaju pozovu vještaci i stručnjaci kao svjedoci. Usput, „diskriminacija“ je nejasan i apstraktan pojam, a još kada se radi o određenoj skupini u društvu koja pošto-poto želi mijenjati definiciju braka, obitelji i spolnosti (a poziva se na „diskriminaciju“), onda se trebaju čuti različiti (stručni) glasovi, u ovom slučaju iz obiteljske psihologije, psihijatrije, teologije, etike…
Ovakvo nedopuštanje da se pozovu stručnjaci kako bi se temeljito i na objektivan način raspravilo o promjeni definicije braka, obitelji, društva, ogroman je propust. Gdje drugdje onda možemo očekivati ozbiljnu raspravu na državnoj razini? U medijima, gdje imate točno 17 sekundi izreći što mislite? Kod političara, koji se mijenjaju kako vjetar puše?
Zato imamo očekivanja od sudova. Imam osjećaj da je ovaj predmet bio „vrući krumpir“ za ovu sutkinju i da ga je htjela što prije maknuti od sebe, a to se vidi u njezinu obrazloženju koje će naši odvjetnici razraditi u pripremi za novo suđenje na Vrhovnom sudu.
Nadam se da sutkinja nije bila pristrana – a bilo bi jako žalosno da je – jer znamo da je bila zamjenica ministra pravosuđa Orsata Miljenića za vrijeme Milanovićeve Vlade, da je osobno sudjelovala u „gay paradi“ u Amsterdamu 2012. godine, da je na jednoj međunarodnoj konferenciji 2014. u Briselu s podsmijehom spominjala građansku inicijativu „U ime obitelji” i referendum o braku, smatrajući da se definicija braka „na silu ugurala u Ustav” te da je „referendumsko pitanje bilo zaista nepravedno”[1]… znamo da ju je oblikovalo anarhizam i feminizam.[2]
No, to bi stvarno bilo žalosno, jer onda bi na gubitku bilo i hrvatsko sudstvo i pravda, općenito radi radikalni političkih stavova…
Poruka za kraj
Treba žurno raditi na mijenjanju i/ili uklanjanju kontroverznog Zakona o suzbijanju diskriminacije koji je bio i ostao neprecizan i apstraktan, ali koji je, nakon velikog protivljenja konzervativnih i katoličkih skupina, 2008. godine ipak, nažalost, donio Sanaderov HDZ i ostavio nam ga u „baštinu“. Taj je zakon novi verbalni delikt i stoji u službi uvođenja novih radikalnih pojmova koji su u neskladu s hrvatskom kulturom i tradicijom.
A Vigilare i moja malenkost nikada ne će posustati niti se pokoriti ovim društvenim radikalima koji misle da imaju nekakvu moć u medijima, politici i sudstvu. Mi ćemo se boriti za vas i zajedno s vama. Budućnost je naša, pobjeda je naša i to zajednički, umreženo i odvažno. A zna se gdje je naša snaga…
Psalam 59,5-9
Jest, ti, Gospode, Bože nad vojskama, Bože Izraelov, ustani i pohodi sve neznabošce; ne štedi lukavih klevetnika!
Uveče dolaze opet, laju kao psi, skitaju se gradom.
Gledaj, oni ruže ustima svojim, usne su njihove kao mačevi: „Tko može to slušati”
Ali ti, Gospode, ti ćeš im se nasmijati; ti se podsmijevaš svima tim neznabošcima.
Tebi ću pjevati, braniče moj; jer Bog je meni utočište!
Dr. Vice Batarelo
[1] https://narod.hr/eu/zamjenica-ministra-pravosuda-iznosila-neistine-vrijedala-usav-vrijedala-birace-koje-bi-trebala-predstavljati
[2] https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/tata-je-htio-da-u-fabrici-radim-od-6.-izabrala-sam-rad-za-drzavu-kci-vlasnika-francka-koja-je-postala-miljeniceva-desna-ruka-1059611
