Zahvaljujući Facebook stranici I’m glad the sky is painted blue podsjetili smo se herojskog čina jednog uistinu velikog čovjeka. Tekst prenosimo u cijelosti s iste stranice te se nadamo da će vas ova priča potaknuti da i vi nastavite činiti dobro:
1976. godine Shavarsh Karapetyan, armenski olimpijski plivač, upravo je završio trku od 12 milja sa svojim bratom kada su vidjeli trolejbus kako udara u rezervoar brane. Trolejbus je potonuo 80 stopa od obale na dubini od 33 stope. Shavarsh je odmah zaronio i doplivao do autobusa i unatoč nultoj vidljivosti uspio udariti u stražnji prozor te se pri tome ozlijedio. Nastavio je spašavati dvadesetak ljudi zarobljenih u autobusu, jednog po jednog, satima.
Kombinirani učinak hladne vode i posljedice razbijanja staklenog prozora doveli su do hospitalizacije 45 dana nakon incidenta, tijekom kojeg je dobio upalu pluća, sepsu i oštećenje pluća čime je završio atletsku karijeru.
Godinama njegova priča nije bila poznata, sve dok ga članak o događaju 1982. nije identificirao po imenu.
1985. godine je prošao pored zapaljene zgrade i uletio unutra, opet spašavajući ljude zarobljene unutra jednog po jednog dok se nije srušio. Ponovno je hospitaliziran s teškim opeklinama i oštećenjem pluća.
O ovom nevjerojatnom Armencu koji je postavio 11 svjetskih rekorda i 17 puta postao svjetski i europski prvak možete dodatno pročitati i na Wikipediji, a mi smatramo kako je njegova nesebičnost i želja da se pomogne ljudima u nevolji stvarno vrijedna divljenja.