U današnjoj zapadnoj kulturi postoji čvrsti konsenzus da je pušenje cigareta u blizini djece loše, ali u ne tako davnoj prošlosti bilo je uobičajeno pušiti u blizini djece. Takvo ponašanje danas bi izazvalo osudu ili barem šok.
Brza promjena društvenih konsenzusa navodi me na razmišljanje i nadu da će, iako je povijest nestalan sudac, Hrvati u skoroj budućnosti na sličan način gledati na nereguliranu upotrebu društvenih mreža od strane maloljetnika. Policijski službenici koji vode prezentacije za srednjoškolce o štetnosti upotrebe duhana, alkohola i droga upozoravaju da tinejdžeri utječu na svoje mlađe vršnjake. Ipak, još više zabrinjava da policijski službenici zaboravljaju govoriti o štetnosti društvenih mreža koje dovode do epidemije usamljenosti. Ova bolest na Zapadu dovodi do sve većeg broja samoubojstava i depresije.
Mnogi intelektualci zaboravljaju govoriti o tome da je epidemija usamljenosti među mladima napose porasla u vremenu pandemije COVID-a 19. Internet je postao mjesto gdje djeca mogu stvoriti i druge ovisnosti, ali i nepovratno “oblikovati um“.
Očito je da zbog stvaranja ovisnosti i oblikovanja uma društveni mediji djeci kradu djetinjstvo, a posljedice su doživotne. I naravno, nisu samo djeca ta koja su oštećena – društveni mediji vraćaju mnoge odrasle muškarce i žene u adolescenciju. Ponovno žele steći “prijatelje” i vidjeti odobravaju li prijatelji, tj. sljedbenici, objave. Počinju živjeti za “likeove”. Isto tako treba uzeti u obzir da ovakav sveobuhvatni oblici komunikacije – društveni mediji – postoji tek desetljeće i pol, i dovodi do zaključka da se i na odraslima provodi veliki eksperiment.
Naša slaba točna ne smije biti strah od tehnologije, ali moramo biti razboriti. Društveni mediji nisu samo alat za komunikaciju jer mogu imati ozbiljne posljedice. Poput duhana i alkohola, korištenje društvenih mreža treba tretirati s velikim oprezom i pažnjom zbog goleme moći koje imaju. Štoviše, u zadnje vrijeme dobivaju moć nad životom i smrću.
