Energenti, inflacija i porezi (I. dio)
Europa pati od inflacije veće od devet posto, a u Estoniji, Latviji, Litvi, Nizozemskoj i Slovačkoj ona je iznad trinaest posto.
Postoji velika neizvjesnost oko inflacije… Je li dosegla vrhunac, kao što pokazuju najnovije brojke, ili će nastaviti rasti? Kao da ova neizvjesnost nije dovoljna, postoji neprestani niz zabrinjavajućih vijesti vezanih uz energente. Nova britanska premijerka razmatra „zamrzavanje“ računa za struju; švedski parlament upravo panično spašava elektroprivredne kompanije; njemačka tvrtka za proizvodnju gnojiva najavila je obustavu proizvodnje zbog previsokih troškova energije; francuski predsjednik predviđa „kraj obilja“.
A sada, novi javni prosvjedi povezuju sankcije protiv Rusije s rastućim sukobima u svakodnevnom životu.
Inflacija uzrokuje gospodarska previranja, koja zatim uzrokuju nesigurnost, a neizvjesnost je pogubna za gospodarstvo. Također, to je katalizator političke nestabilnosti, a to je nešto što naše političke elite mrze.
Učinit će sve što misle da je potrebno da uguše nestabilnost. To, međutim, ne znači nužno da će odgovoriti na takav način da se temeljni problem – u ovom slučaju visoka inflacija – riješi. Kada su političari okrenuti leđima prema zidu, kada moraju reagirati umjesto djelovati, uvijek prvo štite svoj kratkoročni politički opstanak.
Nažalost, to znači da ćemo se mi građani možda morati sami sebe zaštititi od paralizirajućih učinaka visoke inflacije.
Bitno polazište takve politike je da svatko nauči što je više moguće o tome što je inflacija i njezino porijeklo. Na taj način razumijevanje primjerice IKEA-inog sastavljanja vlastite strategije protiv inflacije postaje puno lakše.
Ova studija ne nudi vodič za preživljavanje inflacije. Umjesto toga, moj je cilj objasniti kamo možete otići i koje informacije možete pronaći kako biste se educirali o inflaciji, posebno o troškovima energenata.
Postoji mnogo statističkih izvora, ali samo jedan pokriva cijelu Europsku uniju. Taj izvor je Eurostat, statistička agencija Europske unije. Njihova detaljna i vrlo informativna baza podataka o potrošnji energenata raščlanjuje brojke na više načina, uključujući po svakoj zemlji pojedinačno.
Jedna od najboljih značajki ove baze podataka su brojke o cijenama električne energije. Slika broj jedan u nastavku prikazuje promjene prosječne cijene električne energije iz godine u godinu za svih dvadeset sedam država članica Europske unije. Puna plava crta predstavlja inflaciju u prosječnoj cijeni po kilovat satu, kWh, za krajnje korisnike (ovdje mislim na kućanstva). Isprekidana plava crta predstavlja iste promjene cijena uključujući poreze.
Crvena crta je stopa inflacije za cijene električne energije prema Eurostatovom indeksu potrošačkih cijena. Vremenska traka na vodoravnoj osi je polugodišnja, pri čemu „S1“ predstavlja prvu polovicu svake godine, a „S2“ drugu polovicu.
Ali kako je moguće da se crvena crta, drugim riječima cijena temeljena na Eurostatovom indeksu potrošačkih cijena, mijenja po različitim stopama od cijena za krajnje korisnike?
Razlog je objašnjen u metodološkoj fusnoti Eurostata! Cijene koje se prate definirane su kao cijene koje su kupci stvarno platili za proizvode, uključujući sve poreze umanjene za subvencije na proizvod nakon odbitka popusta od standardnih cijena ili naknada.
Plave crte koje prikazuju cijenu su iz navedene energetske baze podataka, a one ne uzimaju u obzir nikakve subvencije.
Uz prividne razlike ovisno o statističkoj metodologiji, slika broj jedan nam pokazuje tri zanimljive stvari.
Prvo, od 2009. do 2019. cijene električne energije za krajnje korisnike rasle su brže kada se uračunaju porezi nego kada se porezi izuzmu. Za cijelo jedanaestogodišnje razdoblje od 2009. do 2019. prosječni godišnji porast cijena električne energije za krajnje korisnike prije oporezivanja iznosio je 1,6%, ali 2,9% kada se uključe porezi.
Ovo je značajna razlika, koja pokazuje kako vlade povećavaju poreze uzrokujući inflaciju. To je tvrdnja koja će nam pomoći da objasnimo današnje visoke brojke, tj. da objasnimo inflaciju.
Motiv viših poreza vjerojatno je službena želja mnogih lijevih vlada za „prijelazom“ gospodarstva prema „obnovljivim“ izvorima energije. U stvarnosti, takvi motivi protkani ispraznošću često su samo blještavi premaz u dobrom starom državnom lovu na što više poreznih prihoda do kojih mogu doći.
Jedan od pokazatelja toga je crvena crta na slici broj jedan, koja ponovno predstavlja indeks cijene električne energije temeljen na Eurostatovom indeksu potrošačkih cijena. Prema ovom indeksu cijena, inflacija cijena električne energije za spomenuto jedanaestogodišnje razdoblje iznosila je 2,9%.
To je identično inflaciji cijena za krajnjeg korisnika s uključenim porezima. Budući da se Eurostatov indeks cijena prilagođava i za poreze i za subvencije, možemo zaključiti da subvencije nisu imale utjecaja na cijene električne energije u Europi u razdoblju od 2009. do 2019. godine.
Da je vlada doista željela energetsku tranziciju, dala bi subvencije za te izvore energije na razini poreza na „nepoželjne“ izvore energije. Slika broj jedan nam pokazuje da to nije slučaj. Naprotiv, sve što je Vlada učinila jest dodatno porezno opterećenje koje je za promatrano razdoblje gotovo udvostručilo cijene električne energije.
Zatim dolazi pandemija i njezine posljedice 2021. Zanimljivo, inflacija cijena energije nije započela ruskom invazijom na Ukrajinu. Pogledajmo pobliže najnovije brojke, za razdoblje od 2019. do 2021.
U prvoj polovici 2021. cijena električne energije prema Eurostatu porasla je za 5,6% u usporedbi s prvom polovicom 2020. U analizama drugih potrošačkih tržišta sličan skok za 2021. često se odbacuje uz napomenu da su cijene pale tijekom zastoja gospodarstva u 2020. zbog pandemije. Međutim, kao što je vidljivo na slici broj dva, u prvoj polovici 2020. cijena električne energije pala je za 0,6%, što je jedva dovoljno da se evidentira u podatcima.
Iz dva razloga skok cijena električne energije u 2021. godini ne može prvenstveno ovisiti o obustavi koja je započela 2020.
Treba uzeti u obzir da je došlo do naglog porasta potražnje za električnom energijom kada se gospodarstvo ponovno otvorilo. Međutim, tom porastu prethodio je jednako snažan pad potražnje tijekom prethodne godine. Prije tog pada, Europa se opskrbljivala električnom energijom uz dobru ravnotežu između ponude i potražnje. Kada je potražnja pala (2020.), proizvodni kapacitet je ostao neiskorišten — nije uništen ili na neki drugi način trajno isključen s tržišta. Stoga, kada se potražnja ponovno povećala, kapacitet se ponovno vratio na tržište.
