Pokolj u Lovasu bio je ratni zločin koji su počinile snage JNA i srpskih paravojnih postrojba, sastavljenih od domaćih Srba i Srba iz Srbije između 10. i 18. listopada 1991. godine, za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku u Lovasu.
Napad na ovo selo bio je dio akcije kojom se „čistilo“ teritorij za napredovanje velikosrpskih postrojbi u okolici grada Vukovara, na kojemu je zapelo olako osvajanje Hrvatske. Ujedinjeni Narodi u svojem izvještaju navode da su četničke postrojbe, Dušan Silni i Beli orlovi, sudjelovali u napadu na Lovas.
Metoda je bila putem fizičkog uklanjanja nesrpskog stanovništva, bilo ubijanjem, bilo natjerivanjem u izbjeglištvo (zastrašivanjem okrutnim ratnim zločinima). Na putu im se tako našlo i selo Lovas.
Ukupno su srpske postrojbe uništile 260 kuća, i to u potpunosti. Najviše je štete napravljeno prigodom granatiranja sela prije njegova zauzeća. Prema procjenama, sveukupno je ubijeno između 70 i 85 mještana Lovasa.
Srpske postrojbe su jednu kuću u selu preuredili kao provizorni zatvor. U toj kući se odvodilo nesrbe, koje se mučilo noževima, elektrošokovima i udaranjem.
Pokolj je započeo dva dana nakon proglašenja hrvatske neovisnosti, a trajao je punih 8 dana, sve do krvavog finala, kada su zarobljeni civili 18. listopada natjerani u minsko polje, poslije čega je na njih otvorena vatra.
Po okupaciji Lovasa mještani su natjerani na nošenje bijelih vrpci oko ruku i označavanje svojih kuća bijelim plahtama. Protjeran je 1.341 stanovnik sela, a zapaljena je i župna crkva sv. Mihaela arkanđela stara 250 godina.
20. listopada, većina srpske paravojske je napustilo Lovas te ih je zamijenila JNA, Paravojska se vratila pred Božić 1991. godine te tukla i mučila mještane. Kao posljedica toga, 24. prosinca, preostali su Hrvati iz straha napustili Lovas. Vratili su se tek mirnom reintegracijom hrvatskoga Podunavlja 1998. godine.
