Prošlog je tjedna azerbejdžanska vlada blokirala cestu koja povezuje spornu pokrajinu Nagorno-Karabah, dom za sto dvadeset tisuća armenskih kršćana, s Armenijom. Pokrajina Nagorno-Karabah jedno je od rijetkih mjesta na Bliskom istoku gdje kršćani još uvijek čine većinsko stanovništva. Po svemu se čini da to još dugo neće biti slučaj, jer trenutni sukob ima potencijal da preraste u genocid nad kršćanima.
Zbog blokade ceste zalihe nisu došle u pokrajinu Nagorno-Karabah više od tjedan dana. Škole su zatvorene. Bolnice upozoravaju da će uskoro ostati bez lijekova, a Azerbajdžan je najavio da će oboriti svaki zrakoplov koji pokuša dostaviti humanitarnu pomoć. Privremeno je obustavljen protok plina u Nagorno-Karabah, baš u mjesecu kada su temperature ispod nule.
Glavna cilj ove blokade je pokazati armenskim kršćanima da ih Azerbajdžan može odsjeći od vanjskog svijeta u bilo kojem trenutku. Očito se azerbejdžanska vlada nada uvjeriti Armence da odu, dok još imaju vremena. Ako se to dogodi, onda bi pokrajina Nagorno-Karabaha bila u rukama Azerbajdžana i time bi se ostvarile neootomanske ambicije.
U sukobu između Azerbajdžana i Armenije mnogi se pitaju zašto Rusija ne reagira? Postoji nekoliko mogućih objašnjenja za trenutnu “neutralnost” Rusije, koja je bi podržavajući Armeniju riskirala mogući sukob s Azerbajdžanom, što bi dodatno otežalo financiranje rata u Ukrajini.
Uz mogući vojni sukob postoji i ekonomska suradnja između Rusije i Azerbajdžana, jer se Rusija posljednjih mjeseci oslanja na Azerbajdžan kako bi izbjegla sankcije za prodaju ruskog plina. Rusija prodaje plin tvrtkama u Azerbajdžanu, koje onda mogu prodavati plin Europi — čime osiguravaju prihode Rusiji i omogućuju zapadnim političarima da negiraju bilo kakvu suradnju s Rusijom. Pri tome, europski političari nastavljaju hvaliti Azerbajdžan kao primjer alternativnog izvora energije. Zauzvrat, čini se da je Rusija spremna zatvoriti oči na trenutnu situaciju.
Armenija u trenutnoj situaciji preispituje svoj odnos s Rusijom, osobito nakon azerbajdžanske invazije na Armeniju ove jeseni. Unatoč ugovornim obvezama i službenom zahtjevu Armenije, Rusija nije ponudila vojnu pomoć Armeniji. Tijekom sastanka CSTO-a, sigurnosno-obrambene organizacije koju predvodi Rusija, u Armeniji prošlog mjeseca, armenski premijer Pashinyan javno je osramotio Rusiju odbivši potpisati završno priopćenje sastanka. Putin nedjelovanjem možda šalje poruku Armencima.
Zanimljivo je istaknuti kako su zemlje Europske unije, uključujući Sjedinjene Američke Države, osudile prošlotjedni postupak Azerbajdžana. Zapad bi u ovakvoj situaciji trebao pružiti financijsku pomoć Armeniji. Ako Zapad ne bude djelovao, onda bi se moglo dogoditi etničko čišćenje jedne od posljednjih kršćanskih regija na Bliskom istoku.
