Kardinal George Pell proveo je gotovo četrnaest mjeseci u zatvoru nakon što je lažno optužen za seksualno zlostavljanje maloljetnika. Dnevnik koji je mons. Pell vodio u zatvoru sada je objavljen u tri toma pod naslovom Prison Journal (hrv. Zatvorski dnevnik). U tom zatvorskom dnevniku dobivamo analizu društva iz pera konzervativnog intelektualca. Politički nekorektni stavovi kardinala Pella mogu nas dovesti do pitanja je li kardinal Pell bio žrtva ne samo protukatoličke nego i protukonzervativne histerije?
Još 2019. porota u Melbourneu proglasila je kardinala Pella krivim za zlostavljanje dvojice dječaka 90-ih. Kardinal je osuđen na šest godina zatvora, unatoč brojnim nedostacima u pravnoj optužbi.
Primjerice, brojni očevici su na suđenju tvrdili da su vidjeli mons. Pella kako pozdravlja župljane dok izlaze iz katedrale u Melbourneu, a u optužbi su žrtve tvrdile da ih je u to vrijeme silovao u sakristiji. Isto tako su rekli da je mons. Pell razdvojio albu tijekom navodnog zlostavljanja, no to je bilo nemoguće jer na albi nije bilo dugmadi. Optužitelji su tijekom suđenja više od dvadeset puta mijenjali detalje svoje priče.
Ipak, unatoč tome, državna australska televizija – ABC – pokrenula je intenzivnu kampanju protiv kardinala Pella i Crkve. U svom dnevniku, mons. Pell primjećuje da ABC nikada nije spomenuo njegovo prezime bez da ga je prethodno nazvao „osuđenim pedofilom“ ili „osramoćenim“. U kolovozu 2019. Vrhovni sud države Viktorije odbio je žalbu mons. Pella odlukom 2-1. Međutim, u travnju 2020. australski Vrhovni sud jednoglasno ga je proglasio nevinim odlukom 7-0.
Unatoč svemu tome, dnevnik mons. Pella potpuno je lišen ljutnje na njegovo nepravedno suđenje. Naravno, kako se približavao datum prve žalbe, a posebno druge – da je Vrhovni sud odbio njegovu žalbu, ne bi mogao biti oslobođen – kardinal Pell je izrazio zabrinutost. Ipak, u dnevniku naglašava da je manje zabrinut za svoju dobrobit nego je zabrinut za ugled Crkve i pravosudnog sustava u Australiji. O tome piše sljedeće:
„Crkva je važnija od moje osobne priče, jer će moje oslobađanje podignuti duhove lojalnih (pravovjernih) katolika i onih koji su revni za ugled zakona u Australiji. Ovo je jedna crna mrlja koju Crkva ne zaslužuje“.
Kardinal Pell je vrijeme u zatvoru iskoristio kao svojevrsno duhovno i intelektualno povlačenje. Zapravo, čitatelj bi u nekim trenucima mogli pomisliti da je u određenoj mjeri uživao u samici! Najveći križ za njega nije bio to što ga je ABC rutinski lažno optuživao da je pedofil, ili što je bio zatvoren u maloj ćeliji zbog zločina koji nikada nije počinio, ili što su ga zatvorenici redovito vulgarno vrijeđali, nego to što nije mogao slaviti sv. misu.
Svaki je dan kardinal Pell molio krunicu i čitao razne knjige. Vrijeme provedeno u zatvoru omogućilo mu je da pročita Rat i mir i Levijatana. Međutim, nije slučajno što se mons. Pell više usredotočio na spise sv. Thomasa Morea i vijetnamskog kardinala Francisa Xaviera Nguyễna Văn Thuậna, koji je proveo više od desetljeća u komunističkim zatvorima, većim dijelom u samicama. Mons. Pell je nedvojbeno tražio nadahnuće usred nepravednog progona, ali je uvijek naglašavao da su njegove kušnje bile beznačajne u usporedbi s onima kršćanskih svetaca.
Osim što je pronašao više vremena za molitvu i čitanje knjiga koje su prije skupljale prašinu, bio je zahvalan na ogromnom broju pisama podrške. U jednom od svojih posljednjih dnevničkih zapisa prije oslobađajuće presude, mons. Pell bilježi da je primio tri tisuće petsto pisama, od kojih je samo polovica bila neprijateljska.
U dnevniku napominje da su mu mnogi svećenici u Sydneyju i Melbourneu pisali da su njihove nedjeljne zajednice narasle od njegova suđenja, dok su mnogi “bivši“ katolici pisali da su toliko zaprepašteni nepravednim postupanjem prema njemu da su se vratili sakramentalnom životu.
Suđenje kardinalu Pellu navodi me da se zapitam… Da je mons. Pell bio “progresivni“ kardinal, bi li ga australski liberalni mediji tako nemilosrdno progonili usred upitnih optužbi? Očekujem da će lijevo-liberalni mediji nastaviti ovako djelovati u dogledno vrijeme.
Ipak, Prison Journal (Zatvorski dnevnik) kardinala Pella daje inspirativan primjer kako smireno podnositi napade dok volimo svoje progonitelje. Možda njegov spokojan pristup našoj postkršćanskoj civilizaciji može pokazati ljepotu kršćanske ljubavi i praštanja. To bi moglo nadahnuti čovjeka današnjice da izađe iz duhovne letargije.
