Škotski parlament razmatra „zakon o najekstremnijoj tampon-zoni na svijetu“. Taj bi zakon nametnuo zone od 200 metara oko bolnica i klinika (i potencijalno liječničkih centara opće prakse i ljekarni za izdavanje pilula za pobačaj) u kojima je zabranjena pro-life aktivnost, uključujući tiha bdijenja.
U Engleskoj i Walesu ozakonile su zone od 150 metara, a u Sjevernoj Irskoj 100 metara. Škotski je zakon drakonski. Unutar škotskih zona radnje koje bi mogle utjecati na pobačaj bile bi zabranjene, uključujući znakove vidljive unutar zona i privatne razgovore koji se tamo čuju.
Čini se da Škotska cilja na još agresivniji zakon, dok ove zone, s njihovom općom zabranom slobodnog izražavanja, vidi kao „sigurna sredstva za pružanje zaštite“ – ali ne i bebama.
Prema ovom zakonu, nije nužno da pojedinci izazovu uvredu/uzbunu/uznemirenost da bi bili kriminalizirani. Odlučivši da je svaka kritika pobačaja, eksplicitna ili implicitna, štetna, njeni kreatori bi bezopasne pojedince stavili izvan zakona jer bi njihovo ponašanje moglo nekome, negdje, nekada naštetiti. A novčane kazne do £10,000 mogu se izreći po kratkom postupku, ili po optužnici, neograničena novčana kazna.
Zakon ima mnogo dvostrukih standarda. Zakon neće spriječiti prosvjede – uključujući proteste – drugih skupina. No škotska komisija za ljudska prava vjeruje da će to „imati pozitivne učinke na mlade ljude, osobe s invaliditetom, trans osobe, žene, trudnice i mlade majke, obojene žene te lezbijke i biseksualne žene i muškarce koji koriste ove usluge“.
Sažetak zakona koji je dao škotski parlament navodi da bi mogao obuhvatiti i „pro-abortus aktivnosti“, ali ovaj zakon cilja na miroljubive pro-life aktivnosti, dok se glasni, pa čak i nasilni prosvjedi za pobačaj toleriraju.
Ovom se pokušaju nametanja neograničenih zona cenzure protivi većina Škota (77,13%). Unatoč tome, Odbor za zdravstvo, socijalnu skrb i sport jednoglasno se složio s njegovim „općim načelima“. Kako napominje RTL, riječ je o „izravnom napadu na slobodu izražavanja i javno udruživanje temeljeno na stajalištima“ i „posve je nepotrebno utoliko što su uznemiravanje i zastrašivanje već protuzakoniti“.
Škotska je u opasnosti da postane jedna velika zona isključenja u kojoj se nitko ne smije protiviti pobačaju i/ili nuditi pomoć trudnicama u potrebi. I kada svi vidljivi i zvučni izrazi neslaganja s pobačajem budu zabranjeni, možda će, kao u Orwellovoj 1984., zabraniti „suočavanje sa zločinom“ – zabranjujući kolutanje očima, uzdisanje i bilo kakve znakove tuge.
Pro-liferi su već stavljeni u zagradu s „ekstremistima“ i tampon-zone su učinkovita propaganda, signalizirajući da žene ne bi trebale vjerovati pro-liferima. Unatoč uznemiravanju koje navodno odvraća žene, tisuće pobačaja se dogodi svake godine, a broj neprestano raste jer se tablete za pobačaj šalju poštom bez zakazivanja licem u lice. Bez obzira na to, borci za pobačaj nastoje kriminalizirati kritičare pobačaja, dok drugi nastoje dekriminalizirati sam pobačaj. Ovim prijedlogom zakona neće se štititi žene, nego oni koji su zakonski ovlašteni ubijati svoju nerođenu djecu.
