Ukazanja povezana s Presvetim Srcem Isusovim i Bezgrješnim Srcem Marijinim dogodila su se neposredno prije dviju velikih političkih revolucija koje su obilježile modernu povijest – Francuske revolucije i boljševičke revolucije u Rusiji. Može se reći da su ta nadnaravna upozorenja bila svojevrsna „posljednja prilika” za obraćenje i povratak Bogu, prilika koja, nažalost, nije iskorištena.
Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu počela se širiti nakon što se Spasitelj između 1673. i 1689. godine ukazivao svetoj Margareti Mariji Alacoque. Gotovo dva i pol stoljeća poslije, 1917. godine, Blažena Djevica Marija ukazala se troje djece u Fatimi. I Isus i njegova Majka obećali su obilje milosti svima koji budu štovali njihova Srca.
Manjak vjere francuskoga kralja
Osim poziva na štovanje svojega Presvetog Srca, Krist je preko svete Margarete Marije pozvao francuskoga kralja Luja XIV. i njegovu obitelj da se posvete njegovu Srcu, da mu javno iskazuju čast te da podignu crkvu njemu posvećenu.
Spasitelj je obećao da će, ispuni li kralj tu zadaću zajedno sa svojim narodom, Francusku obasuti blagoslovima i njezine neprijatelje položiti pred njezine noge. Zemlja je tako dobila jedinstvenu priliku postati uzor istinske vjere drugim narodima te svojevrsni predvodnik katoličkoga svijeta.
No Francuzi su taj poziv odbacili. Dijelom je tomu pridonijelo širenje jansenizma, hereze čija su se temeljna polazišta u mnogočemu podudarala s kalvinističkim učenjem o predestinaciji. U takvom ozračju bilo je teško prihvatiti poruku o Srcu Isusovu i vjerovati da pobožnost može promijeniti tijek povijesti.
Godine 1689. sveta Margareta Marija osobno je prenijela kralju poruku koju je primila od Krista. Luj XIV., tada najmoćniji europski vladar, odbio je posvetiti sebe i svoju obitelj Presvetom Srcu Isusovu te nije želio podići kapelu posvećenu njegovu štovanju.
Smatrao je da bi mu se Bog, da to doista želi, objavio osobno. Ujedno se opravdavao mišlju da bi eventualne buduće nevolje Francuske, unatoč izvršenju zahtjeva, mogle poljuljati povjerenje ljudi u Boga. Drugim riječima, držao je da bolje razumije situaciju.
Njegova neposlušnost podsjeća na grijeh Mojsija koji je, premda mu je Bog rekao: „Progovori stijeni i ona će dati vodu”, ipak udario stijenu štapom. Bog je želio pokazati svoju moć kroz poslušnost i vjeru, ali je Mojsije postupio po vlastitom sudu.
Slično tome, od Luja XIV. nije se tražilo mnogo, no nije povjerovao autentičnosti ukazanja svete Margarete Marije. Već tri godine poslije Francuska je doživjela težak poraz u pomorskoj bitci kod La Hoguea protiv Augsburške lige. Bio je to tek početak nevolja.
Točno stotinu godina nakon susreta svetice i kralja, 1789. godine, izbila je Francuska revolucija. Monarhija je srušena, katolici su bili izloženi teškim progonima, a mnogi su izgubili život.
Posljedice revolucije nisu pogodile samo Francusku. Ona je označila početak sustavnoga obračuna s monarhijama, promicanja antiklerikalnih i sekularističkih ideja te postupnog udaljavanja društava od kršćanskih korijena.
Može li se to promatrati kao posljedica odbijanja Kristove molbe? Bez obzira na odgovor, ostaje činjenica da je Francuska odbacila jedinstvenu pomoć koju joj je Nebo ponudilo.
Zaustaviti zablude Rusije
Kao što je poruka Presvetoga Srca Isusova prethodila Francuskoj revoluciji, tako se i fatimska ukazanja mogu promatrati kao upozorenje pred dolazak boljševičke revolucije.
Ovoga puta nije se tražila posveta Francuske, nego Rusije, a čin je trebao izvršiti papa u zajedništvu sa svim biskupima svijeta.
Od 13. svibnja do 13. listopada 1917. godine Gospa se ukazivala Luciji, Franji i Jacinti te ih pozivala na svakodnevnu molitvu krunice.
„Molite krunicu svaki dan kako biste isprosili mir svijetu i završetak rata”, poručivala je Gospa.
Luciji je posebno rekla: „Isus se želi poslužiti tobom kako bi me ljudi bolje upoznali i više ljubili. On želi uspostaviti pobožnost mojemu Bezgrješnom Srcu u cijelome svijetu. Onima koji je prihvate obećavam spasenje. Te će duše biti Bogu drage poput cvijeća kojim se ukrašava njegov prijestol.”
Nakon završetka fatimskih ukazanja sestra Lucija nastavila je primati mistične poruke od Blažene Djevice Marije i samoga Krista. Njihov sadržaj ostao je isti: uvođenje pobožnosti pet prvih subota u mjesecu te posveta Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu.
Godine 1929. Gospa joj je poručila: „Došlo je vrijeme kada Bog želi da Sveti Otac, u zajedništvu sa svim biskupima svijeta, posveti Rusiju mojemu Bezgrješnom Srcu.”
Prema fatimskoj poruci, ta je posveta trebala zaustaviti širenje ruskih zabluda, među kojima je komunizam bio najopasniji.
Posljedice boljševičke revolucije
Boljševička revolucija ostavila je duboke posljedice ne samo u Europi nego i diljem svijeta. Komunizam se proširio na brojne države, a religija je proglašena „opijumom za narod”.
Posljedice su bile dramatične: progoni Crkve, ukidanje privatnoga vlasništva, obračun s aristokracijom i gušenje temeljnih sloboda.
Komunistički Sovjetski Savez zajedno s nacističkom Njemačkom započeo je Drugi svjetski rat, a nakon njegova završetka komunistički režimi nastavili su progoniti kršćane. Nekada se to događalo u zemljama istočnoga bloka, a danas se slični oblici progona mogu vidjeti u Kini, Sjevernoj Koreji, Vijetnamu i na Kubi.
Prema riječima sestre Lucije, tražena posveta Rusije ostvarena je 1984. godine. Ipak, dio katolika smatra da tada nije bila izričito spomenuta Rusija. Ona je jasno navedena tek u posveti koju je papa Franjo izvršio 2022. godine.
Ostaje otvoreno pitanje bi li ranije izvršenje te molbe ublažilo dio posljedica koje je komunizam ostavio iza sebe.
Pomoć u času smrti
Pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom Srcu Marijinu imaju zajedničku poruku: poziv na obraćenje, zadovoljštinu za grijehe i pripravu za vječnost.
Oba ukazanja povezana su s obećanjem posebnih milosti u času smrti. Nije nevažno da su nakon njih uslijedili ratovi, revolucije i velika stradanja, zbog čega je pitanje spasenja duše postalo još aktualnije.
Isus je svetoj Margareti Mariji obećao: „U preobilju milosrđa svojega Srca obećavam da će njegova svemoguća ljubav svima koji se budu pričešćivali tijekom devet uzastopnih prvih petaka u mjesecu udijeliti milost konačne pokore. Ne će umrijeti bez moje milosti ni bez svetih sakramenata, a moje će Srce biti njihovo sigurno utočište u posljednjem času života.”
Krist je također zatražio da petak nakon osmine Tijelova bude posvećen štovanju njegova Srca. Rekao je: „Stoga zahtijevam da prvi petak nakon osmine Tijelova bude posvećen kao poseban blagdan na čast mojemu Srcu te kao čin zadovoljštine kroz svetu pričest i druge pobožnosti za uvrjede koje primam dok sam izložen na oltarima. Zauzvrat obećavam da će moje Srce obilno izliti milosti na sve koji mu na taj način iskažu čast ili pridonesu širenju njegova blagdana.”
S druge strane, Gospa je pozvala na pobožnost pet prvih subota u mjesecu. Sestri Luciji rekla je: „Kćeri moja, pogledaj moje Srce okruženo trnjem kojim ga nezahvalni ljudi neprestano ranjavaju svojim psovkama i nezahvalnošću. Barem se ti trudi pružiti mi utjehu i objavi u moje ime da ću doći u času smrti sa svim milostima potrebnima za spasenje svima koji tijekom pet uzastopnih prvih subota pristupe ispovijedi, prime svetu pričest, izmole jednu krunicu i petnaest minuta razmatraju otajstva krunice na nakanu zadovoljštine.”
Uvjeti pobožnosti
Za obavljanje pobožnosti prvih petaka i prvih subota potrebno je biti u stanju milosti posvetne, odnosno bez teškoga grijeha, te primiti svetu pričest. Ispovijed se može obaviti i ranije.
Kod pobožnosti prvih subota potrebno je još izmoliti pet desetica krunice te petnaest minuta razmatrati otajstva krunice.
Važno je da ispovijed i sveta pričest budu prikazane na nakanu zadovoljštine. Ta se nakana ne mora iznova izricati svakoga mjeseca. Dovoljna je trajna odluka da se navedene pobožnosti obavljaju kao čin zadovoljštine za uvrjede nanesene Isusu i Mariji.
