Samo nekoliko dana nakon što je umanjio značaj radikalne i često nasilne skupine za pobačaj pod nazivom „Jane’s Revenge“, američki časopis „The Atlantic“ pokušao je opisati svetu krunicu kao „ekstremistički“ alat kojim se koriste „radikalni tradicionalni“ katolici.
U članku koji je „The Atlantic“ objavio 12. kolovoza pod naslovom “The Right’s New Bogeyman,” popularni časopis pokušava umanjiti značaj često nasilne skupine „Jane’s Revenge“ koja podržava pobačaj, ispitujući da li ta skupina doista stoji iza zabilježenih činova nasilja i vandalizma koji im se pripisuju.
Isto tako je vrijedno napomenuti da, iako je trenutni naslov članka prilično nijansiran, naslov članka je promijenjen u više navrata, prethodno ste mogli pročitati naslove pod imenom „Pištolji i krunice“ i „Kako je krunica postala ekstremistički simbol“.
Unatoč tome, ne može se ne primijetiti oštra suprotnost između izvještavanja o doduše nenasilnosti „Jane’s Revenge“ u „Atlanticu“ i izvještavanja o američkim tradicionalnim katolicima koji krunicu vide kao oružje dok isto tako podržavaju pravo na korištenje drugog amandmana.
Organizacija „Jane’s Revenge“, koja je preuzela zasluge za uništavanje pro-life medicinske ordinacije u Buffalu, New York, zaslužna je isto tako za uništavanja pro-life institucija u „šesnaest gradova diljem Sjedinjenih Američkih Država“, a ti se događaju u „The Atlanticu“ nazivaju „misterioznim“ unatoč djelima naselja i vandalizma u stvarnom svijetu. Prema navedenom članku ne postoji „složena koordinirana kampanja nasilja“.
Međutim, u članku se napominje da oni koji koriste „krunicu se predstavljaju kao ratnici u molitvi… koristeći križarske memove i potiču ljude da pobune i postanu crkveni militanti“, takve skupine se sastoje od „nasilnika te šire rasističke i homofobne online stavove“ koji će dovesti do „veće radikalizacije i terorističkih napada u stvarnom svijetu“.
Da podsjetimo, kada govorimo o ljudima koji su sebi ponosno pripisali zasluge za djela ekstremnog nasilja u ime političkog cilja, naime takozvanog prava na ubojstvo nerođene djece, onda dolazimo do definicije terorizma.
Kada govorimo o ljudima koji odbacuju „reforme Drugog vatikanskog koncila” i stvaraju memove koji prikazuju njihovu pobožnost prema svetoj krunici s teološki valjanim shvaćanjem da je krunica oruđe obrane u ratu protiv zla, koristi se pridjev „opasan“.
U članku se čak spominje da „nije suštinski štetno tumačenje“ promatrati krunicu kao „oružje“, bez objašnjenja da je krunica postala plodan sakramental kakav je danas upravo zbog svoje upotrebe u ratu!
Naime krunica je korištena u bitci kod Lepanta (1571.), u kojoj su se „kršćanski pomorci pridružili [svetom] papi Piju V. (dominikancu) u molitvi Presvete Krunice i porazili mnogo brojniju tursku silu.”
Zapravo, krunica je toliko oružje da je postala sastavni dio katoličke vjere te je uspostavljen blagdan Svete krunice (7. listopada) na godišnjicu bitke kod Lepanta.
Članak isto tako ne uspijeva objasniti stvarnost onoga što znači koristiti krunicu kao oružje, i umjesto toga implicira da krunica kao takozvano „oružje“ protiv zla omogućuje „radikalnim tradicionalnim katolicima da doslovno demoniziraju svoje političke protivnike”, čime im se omogućuje promatrati sebe kao „oružanu silu koja postaje posvećena protiv protivnika“.
Osim apsurdne tvrdnje, svatko tko se makar i umjereno drži katoličke vjere svjestan je da se ne smije fizički nauditi onima koji su mu politički suprotstavljeni.
Krunica nikada nije i ne će biti oružje za slamanje onih koji se protive Crkvi na političkom planu, nego kao oružje za slamanje utjecaja đavla.
U tradicionalnom moljenju krunice mole se pedeset tri Zdravomarije. Odnosno, u pedeset tri prilike osoba moli Blaženu Majku da „moli za nas grješnike”. Ne da „se moli za ove grješnike” ili da se „moli za druge grješnike“, već „nas“.
Kada katolik moli krunicu u svrhu okončanja zla pobačaja ili bilo kojeg drugog zla koje je Sveta Majka Crkva osudila, katolik ne traži od Boga da ubije ili naudi onima koji se protive Kristu i Njegovoj Crkvi, nego da se obrate i prigrle Njegovu ljubav!
Krunica je oružje, ali nema za cilj smrt. Naprotiv, krunica je oružje koje želi pružiti vječni život onima koji je koriste. Ne osuditi pojedinca, nego prenijeti milost koju je željeno cijelo čovječanstvo.
Kao što je Naša Gospa rekla djeci u Fatimi da mole:
„O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, spasi nas od paklenog ognja, povedi sve duše u nebo, osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosrđe. Amen“.
