2. Na drugom mjestu promotrimo veliku ljubav, koju nam je ljubazni Isus u tom daru iskazao. Presveti Oltarski Sakrament proizašao je iz jedine i čiste ljubavi. Po božanskoj odredbi, da se spasi ljudski rod, bilo je potrebno da Otkupitelj umre, te žrtvom svog života zadovolji Božjoj pravdi za naše grijehe; ali kakva je potreba bila, da je Isus nakon svoje smrti samog sebe ostavio nama za hranu? Tako je htjela njegova ljubav. Veli sv. Lovio Justinijan, da On nije za drugo ustanovio ovaj Presveti Oltarski Sakrament, nego da nam iskaže svoju nedosežnu ljubav, koju nosi prema nama. Zato pisaše sv. Ivan: „Znajući Isus da je došlo vrijeme, da s ovog svijeta odlazi k svom Ocu, htio nam je ostaviti najveći znak svoje ljubavi, a taj znak jest Presveti Oltarski Sakrament.“
Dobro opaža apostol, da je Isus upravo u ono vrijeme htio ostaviti nam ovaj neprocjenjivi dar, kad je imao umrijeti. Dok mu ljudi pripravljahu bičeve, trnje i križ da ga usmrte, upravo u ono vrijeme naš ljubazni Spasitelj htio nam je ostaviti posljednji znak svoje ljubavi. A zašto je baš na smrti, a ne prije Isus ustanovio ovaj Presveti Sakrament? Veli sv. Bernardin, da je lako učinio stoga, jer znakovi ljubavi, koje nam prijatelji ostavljaju kad stanu umirati, lakše nam ostanu u pameti, a radije se i čuvaju. Isus, veli isti svetac, prije nam se bio na mnogo načina dao; bio nam se dao za prijatelja, za učitelja, za oca, za svjetlost, za izgled i za žrtvu; ostaje posljednji stupanj ljubavi, a to je, da nam se dade za hranu, da se s nama sjedini, kao što se ujedinjuje hrana s onima, koji je jedu i to je učinio davši nam se za hranu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Tako dakle naš Otkupitelj ne bi zadovoljan, da se samo ujedini s čovječjom naravi, nego je htio s ovim sakramentom naći način, kako da se sa svakim od nas napose ujedini.
Govoraše sv. Franjo Saleški „U nijednom drugom djelu naš Spasitelj ne pokazuje se nježniji, ni ljubazniji, kao u onom, u kojem se, tako reći, uništava i pretvara u hranu, da ude u naše duše i sjedini se sa srcima svojih vjernika.” Tako dakle, veli sv. Ivan Zlatousti, mi se ujedinjujemo s onim Isusom, u kojeg anđeli ne mogu da upravo pogledaju. Ima li ikakav pastir na svijetu, nastavlja isti svetac, da svojom krvlju hrani i poji svoje stado? I majko svoju djecu daju dojiljama, da ih hrane. Ali Isus u ovom Sakramentu nas hrani svojom krvlju i sa sobom nas sjedinjuje. A zašto nam je dao za hranu? Zato, jer nas je vruće ljubio i tako je htio sav se s nama sjediniti i da s njim budemo jedna te ista stvar. Dakle Isus je htio učiniti od svih drugih najveće čudo, da ispuni svoju goruću želju, kojom je želio, da s nama zajedno prebiva, te naša sa svojim Presvetim Srcem sjedini. Onaj veliki Božji sluga, o. Kolombiere, govorio je ovako: Da mi vjera malaksa u svetu Pričest, ni tad ne bi podvojio o mogućnosti, nego bi prije posumnjao o ljubavi, koju nam Isus iskazuje u ovom Sakramentu. Kako se kruh pretvara u Isusovo tijelo, kako se Isus nalazi na više mjesta, vele da Bog može sve. Ali ako me pitate, kako Bog tako ljubi čovjeka, da mu samog sebe daje za hranu, drugo ne mogu odgovoriti, nego da ne razumijem i da se ljubav Božja ne može shvatiti. No Gospodine tolika prekomjernost pretvarajući sebe u hranu, čini se, da ne dolikuje tvom veličanstvu. Ali na to odgovara sv. Bernardo: „Ljubav zaboravlja svoje dostojanstvo.“ Također u istom smislu govori i sv. Ivan Zlatousti, da ljubav ne traži uzroka pristojnosti, kad se pokazuje svom ljubezniku: “Ne ide gdje se pristoji, nego kud ga vodi njegova želja.“ Imao je dakle potpuno pravo sveti Toma kad je rekao, da je ovaj Sakrament ljubavi i zalog od ljubavi. I sv. Bernardo nazivaše ovaj Sakrament: „Ljubav svake ljubavi.“ A sv. Marija Magdalena Pazzi nazivala je veliki četvrtak, u kojem bi naređen ovaj Sakrament: „Dan od ljubavi.“
Molitva: O, neizmjerna Isusova ljubavi, dostojna neizmjerne ljubavi! Ali, Isuse moj, kad ću te ja ljubiti, kao što si ti mene? Nemaš mi ništa drugo učinili da te ljubim; a ja sam imao toliku slobodu ostaviti Tebe neizmjerno dobro i prigrliti dobra ovog svijeta! Ah, prosvijetli me, o moj milostivi Bože i više mi otkrij tvoje dobrote, da se sav u te zaljubim i da uznastojim kako ću samom Tebi od sada ugađati. Ljubim te, Isuse moj, moja ljubavi, moje sve; češće ću se s Tobom ujedinjavati u ovom Sakramentu, da se jednom otrgnem od svega i tebe samog uzljubim, moj živote.
Pomozi mi i Ti, o moj Otkupitelju, po zaslugama tvoje pregorke muke. Pomozi mi i ti. o Majko Isusova i Majko moja. moli ga, da me svega raspali njegovom svetom ljubavlju.
