Na današnji dan 1917. godine Gospa Fatimska ukaza se posljednji put vidiocima u Fatimi. Na tom ukazanju je bilo između 50 i 70 tisuća ljudi, koji su kasnije bili i svjedoci čudotvornog „plesa sunca“. Za detaljne informacije naručite knjigu koju je izdao Vigilare: „Fatima – poruka tragedije ili nade?“ na www.fatima.hr.
Šesto i posljednje ukazanje: 13. listopada 1917.
Kao i svaki put do tada, vidioci su najprije opazili odsjaj svjetlosti, a potom, i Gospu kako stoji nad crnikom:
LUCIJA: „Što želite od mene, Gospođo?“
GOSPA: „Želim ti poručiti da na ovome mjestu sagradite kapelu meni u čast. Ja sam Gospa od Krunice. Nastavite svaki dan redovito moliti krunicu. Rat će završiti i vojnici će uskoro kućama.“
LUCIJA: „Htjela bih Vas mnogo toga zamoliti: da ozdravite neke bolesnike i obratite neke grješnike…“
GOSPA: „Neke hoću, neke ne. Trebaju se popraviti, moliti oproštenje za grijehe.” I poprimivši tužan izraz lica, nadoda: „Neka prestanu vrijeđati Gospodina Boga kojemu je već naneseno toliko uvreda.“
Nato Gospa raskrili ruke što zasjaše odbljeskom sunčevih zraka. Dok se tako uzdizala, odraz njihove svjetlosti neprestance se ocrtavaše na samome Suncu.
U tom trenutku Lucija uzviknu: „Gledajte Sunce!“
Tri slikovita prizora iz triju otajstava krunice
Nakon što je Gospa nestala u beskraju nebeskoga svoda, pred očima vidioca zaredala su tri slikovita prizora. Prvi je simbolizirao radosna, drugi žalosna, a treći slavna otajstva krunice. Sva tri prizora vidje- la je jedino Lucija (Franjo i Jacinta vidjeli su samo prvi).
Uz Sunce su se najprije pojavili sveti Josip s malenim Isusom i Gospa od Krunice. Bila je to Sveta obitelj. Djevica je bila odjevena u bijelu haljinu prekrivenu plavim plaštem. Sveti Josip također je bio odjeven u bijelo, a maleni Isus u svjetlocrveno. Sveti Josip triput je blagoslovio mnoštvo znakom križa, a isto je učinio i maleni Isus.
Uslijedilo je viđenje Žalosne Gospe i Krista satrta pod križem na putu do Kalvarije. Krist je načinio znak križa blagoslivljajući nazočan narod. Gospine grudi nisu bile probodene mačem. Što se Krista tiče, Lucija je vidjela samo gornji dio njegova tijela.
Naposljetku se, u svoj svojoj slavi, pokazala Gospa od Karmela, okrunjena za kraljicu neba i zemlje, držeći u naručju maloga Isusa.
Čudo Sunca
Dok su se ovi prizori odvijali pred očima vidioca, veliko je mnoštvo ljudi (između pedeset i sedamdeset tisuća) nazočilo čudu Sunca.
Tijekom cijeloga ukazanja padala je kiša. Po završetku Lucijina razgovora s Gospom, u trenutku dok se Presveta Djevica uzdizala, a Lucija vikala „gledajte Sunce!“, oblaci su se rastvorili, otkrivši Sunce, koje se činilo poput goleme srebrne kugle. Blistalo je dotad neviđenim sjajem, ali nije zasljepljivalo. Trajalo je to tek koji časak. Golema kugla počela je „plesati“. Sunce se okretalo poput gorostasna ognjena koluta. Potom je neko vrijeme mirovalo, a onda se ponovno stalo vrtoglavo vrtjeti oko vlastite osi. Nakon što su mu se rubovi obojili grimizom, počelo je, poput kakva kovitlaca, kliziti nebom, odašiljući žarke ognjene zrake. U raskošnim preljevima različitih boja, njegova se svjetlost odražavala i na tlu, drveću, žbunju, pa čak i na samoj odjeći i licima ljudi. Triput mahnito gonjena, ognjena kugla kao da se zatresla i uzdrmala, krivudavo se sunovrativši na prestrašeno mnoštvo.
Sve je to trajalo desetak minuta, poslije čega se Sunce krivudajući vratilo na mjesto s kojega se strmoglavilo, ponovno uobičajeno mirno i sjajno, sjajeći istim svakodnevnim sjajem.
Niz ukazanja time je završio.
Mnogi su opazili kako se njihova kišom natopljena odjeća iznenadno osušila.
Čudu Sunca svjedočili su i brojni ljudi izvan samoga mjesta ukazanja, u krugu od četrdeset kilometara.
