Pitanje zašto se dobre stvari događaju lošim ljudima jednako je važno kao i poznato pitanje zašto loše stvari pogađaju dobre ljude. Posljednjih godina, suočeni s događajima poput pandemije Covida-19, širenja rodne ideologije među djecom, programa medicinski potpomognutog usmrćivanja (MAiD) u Kanadi ili slučaja Jeffreyja Epsteina, mnogi se pitaju: ako je Bog pravedan, zašto toliko nepoštenih, okrutnih i pokvarenih ljudi uživa bogatstvo, zdravlje, utjecaj i uspjeh?
Takvo pitanje krije opasnu pretpostavku da sebe ubrajamo među „dobre“, a druge među „loše“. Kršćanstvo ne dijeli čovječanstvo na one koji zaslužuju blagoslove i one koji zaslužuju kaznu. Sveti Pavao podsjeća da su svi sagriješili i da svi ovise o Božjem milosrđu, dok prorok Izaija upozorava da su Božji putovi viši od ljudskih.
Isus to potvrđuje prispodobom o farizeju i cariniku. Farizej zahvaljuje Bogu što nije poput drugih ljudi, dok carinik priznaje svoju grješnost i moli za milosrđe. Opravdan pred Bogom odlazi upravo ponizni carinik.
Vanjski uspjeh ne govori ništa o stanju ljudske duše. Nitko ne može znati okolnosti tuđega života, pokajanje ili djelovanje Božje milosti. Zato se ljudski život ne može prosuđivati samo prema onome što je vidljivo.
I Sveto pismo postavlja pitanje zašto zli napreduju. Psalmist priznaje da ga je zbunjivalo blagostanje bezbožnika, a Job pita zašto opaki dožive starost i moć. Odgovor nalazi u spoznaji da je njihovo blagostanje prolazno i da konačni sud pripada Bogu.
Bog daje svoja dobra i dobrima i zlima. Sunce izlazi nad pravednima i nepravednima, a darovi poput života, zdravlja, inteligencije, obitelji i sposobnosti mogu biti dani svakome. No bogatstvo, moć i uspjeh nisu najveća dobra. Bogat čovjek može biti nesretan, moćan živjeti u strahu, a uspješan robovati oholosti, pohlepi ili požudi.
Posebna je opasnost duhovna uspavanost. Čovjek može toliko uživati zemaljska dobra da zaboravi Boga, vječnost i vlastito spasenje. Isusova prispodoba o bezumnom bogatašu pokazuje da skupljanje blaga za ovaj svijet ne znači biti spreman za vječnost.
Svaki primljeni dar ujedno je i odgovornost. Isus uči da će se od onoga komu je mnogo dano mnogo i tražiti. Bogatstvo, položaj i utjecaj ne znače Božje odobravanje. Slučajevi bivšega kardinala Theodorea McCarricka i Jeffreyja Epsteina pokazuju da ugled, moć i veze mogu neko vrijeme prikrivati teško zlo, ali ga ne mogu sakriti zauvijek.
Na kraju ostaje odgovor: dobre se stvari događaju i lošim ljudima zato što je Bog velikodušan, zato što zemaljski život nije konačni sud i zato što materijalna dobra nisu najveća dobra. Presudno nije što je čovjek posjedovao, nego što je postao i je li bio spreman za vječnost.
