„Svjetovni pokušaji oporavka od grijeha su ili privremeni ili potpuno neučinkoviti. Spasenje se može postići samo kroz posvećenje Kristu i djelima svete, katoličke i apostolske Crkve.”
Milo Yiannopoulos, homoseksualac čije su konzervativne poruke i spremnost za izricanjem istine potaknuli nerede na sveučilišnim kampusima, mogao bi izazvati još veću uvrijeđenost i šok sada kada se opisao kao „bivši homoseksualac” i „oslobođen od sodomije”, a i kada putem interneta provodi dnevnu posvetu svetom Josipu.
Prije dvije godine, Michael Voris s internetskog portala Church Militant, izazvao je Yiannopoulosa, kao što je već poznato, da živi krjeposnim životom, na što Yiannopoulos nije reagirao obrambenim stavom. Umjesto toga, bez riječi se složio i ponizno priznao svoju ljudsku slabost.
„Znam sve što govorite i jednostavno još nisam i ne znam budem li došao do te razine”, Yiannopoulos je tada rekao Vorisu. Čini se da je sada došao do „te razine”.
LifeSite: Pretpostavljam da se mnogima koji Vas prate, Vaša nedavna odluka o javnom izjašnjavanju kao „Milo, bivši homoseksualac”, može učiniti kao zaokret za 180 stupnjeva. Jeste li i Vi, također, iznenađeni što Vam je život skrenuo u ovom smjeru? Ili to nije iznenađujuć, već prirodan, a možda i neizbježan napredak u Vašem životu? Postavljam Vam ovo pitanje zato što su, u posljednjih nekoliko godina, stvari koje ste govorili dale naslutiti da Vas nešto vuče u tom smjeru.
Milo: Kad sam zbijao šalu da sam postao homoseksualac samo da bih mučio svoju majku, nisam se u potpunosti šalio. Naravno, nikad se nisam osjećao sasvim ‘kod kuće’ u homoseksualnom načinu života – tko se osjeća, tko bi se i mogao? – te sam u javnosti to izrazito naglašavao samo zato što je liberale izluđivalo kad su vidjeli zgodnog, karizmatičnog i inteligentnog homoseksualca koji bučno slavi konzervativna načela.
To ne znači da se nisam entuzijastično upuštao u sve vrste izopačenosti u svom privatnom životu. Pretpostavljam da je to zato što sam smatrao da je to sve što zaslužujem. Volio bih reći da je to sve bila samo gluma i da sam, ustvari, cijelo vrijeme heteroseksualan, no čak ni ja nisam toliko predan performansu. Govorim o metodičnoj glumi…
LifeSite: Je li jedan događaj ili niz njih, potaknuo Vašu odluku da živite „bez sodomije” i da to objavite javno? Je li Vas Bog srušio s konja kao Savla ili se to odvilo na neki drugi način? Molim Vas, objasnite.
Milo: Prije četiri godine, dao sam intervju časopisu America koji su odbili tiskati. Trebalo mi je puno vremena da dosegnem razinu tvrdnji koje sam zastupao u tom intervjuu, no, konačno sam je dosegao.
Tko god me pomno čitao tijekom proteklog desetljeća, zasigurno je ovo mogao predvidjeti. Nisam sramežljiv što se tiče davanja natuknica. U mojoj knjizi Opasan, prema New York Timesu, bestseleru, dao sam naslutiti da bih, u budućnosti, mogao „izaći iz ormara“ kao heteroseksualac, a u mojem nedavnom Telegram izvoru u stilu struje svijesti, bio sam još izričitiji – na način od kojeg se diže želudac, ako uzmemo u obzir komentare ispod mojih objava o „x dana bez sodomije“.
Uvijek sam se smatrao ličnošću nalik na Jacka Bauera – tip koji čini odvratne, neoprostive stvari koje nitko drugi ne može probaviti, a bez kojeg će Republika pasti. Znam da ovo znači da će moje ime uvijek biti proklinjano i da ću uvijek biti prezren i ostavljen po strani, tako da postoji kušnja odbacivanja bilo kakvog obzira prema dobrom ili istinitom životu. No, čak se i Jack Bauer mora suočiti sa svojim tvorcem, prije ili kasnije.
LifeSite: Prošlog ste ljeta na društvenoj platformi Parler objavili slike članova pokreta CHANGED (Promijenjeni), s podnaslovom: „Pogledajte ove predivne duše, koje su se riješile svojih demona i izliječile od svojih grješnih nagona. Ne možete li vidjeti da su spašeni? Ja mogu.” Možete li sada dodati svoju sliku njihovima, s istim podnaslovom?
Milo: Ne i ne pretpostavljam da ću ikad biti dovoljno hrabar da to proglasim stvarima koje su prošlost. Odnosim se prema tome kao prema ovisnosti. Nikad ne prestajete biti alkoholičar. Što se tiče pokreta CHANGED, mislim da zbog toga što su iz Kalifornije, ne vide koliko je njihova internetska stranica smiješna ili su možda prljavi nedomicilni građani koji smatraju da te Bog više voli što se homoseksualnije ponašaš, no, malo sam ih izrugivao s tim podnaslovom. (Walker Percy je bio u pravu: Suvremeni čovjek ima dva izbora – Rim ili Kalifornija.)
Netko im je stvarno trebao reći da koriste heteroseksualnije fotografije na njihovoj internetskoj stranici. Mogu im udijeliti neke savjete! Moji pratitelji su mi dali ubrzani tečaj sveameričke heteroseksualne estetike, koja, izgleda, uključuje puštanje „fudbalerke” i učenje vožnje s mjenjačem.
LifeSite: Na koje je načine ovo utjecalo na Vaš osobni i društveni život?
Milo: Pa čovjek s kojim živim unazađen je u ukućana, što za obojicu nije bilo lako. Pomaže što si još uvijek mogu nekako priuštiti da ga oblačim u Givenchyju i darujem mu novi Porsche svake godine. Pretpostavljam da bi mu moglo biti i gore.
Moj vlastiti život dramatično se promijenio, iako mi se to prišuljalo dok nisam obraćao pažnju. Ja sam netko tko reagira na mikromenadžment i pozivanje na odgovornost te sam otkrio da je brojanje dana učinkovita zaštita od grijeha. U posljednjih sam se 250 dana samo jednom okliznuo, što je puno bolje nego što sam predviđao.
Osjećam se kao da je u mojoj kući dignuta koprena – kao da se događa nešto stvarnije i iskrenije nego prije. Bilo je to postupno dizanje prije nego li dramatično otkrivanje. Možda je ovaj nedostatak teatralnosti i spektakla znak da se homoseksualni nagoni uistinu povlače?
Najbolja metafora koju poznajem je metafora cvatnje – prirodnog Bogojavljenja – kojoj znam da je Caryll Houselander bila privržena. Mislim da je Houselander rekla: „Štogod je puno ljubavi i štogod je moguće ljubiti u čovjeku, Krist je u čovjeku.” Držim da ovo znači da što je više ljubavi i manje požude u nama, to više prestajemo skrivati Krista te umjesto toga otkrivamo Onoga na čiju smo sliku stvoreni.
Ne želim natuknuti da je bilo lagano, već da je bilo jednostavno: naš je Gospodin pretrpio gore od bilo koga od nas i obećao nam da ćemo svakodnevno morati nositi težak križ. Ronald Knox je rekao da nam Križni put pokazuje tri načina na koje možemo nositi naš križ: s gorčinom, kao lopov koji se ne kaje; mrko trpeći, kao lopov koji se kaje, rekavši da je to i zaslužio ili s ljubavlju, kao Gospodin, koji nije nikad umanjivao patnju već je rekao da će nas, kad dođe Božji čas, iskupiti.
Potajno osjećam da sam učinio dovoljno dobra u ovom životu da me iskupi od zemaljske pokore za prošle grijehe. Vaši će čitatelji, nedvojbeno i s pravom, odgovoriti da ova izjava pokazuje koliki put još moram prijeći. Najbolji savjet koji mogu dati drugima u mojoj situaciji je: obratite pozornost na svoju oholost, a ne povlaštenost. Toliko su često taština, nadmenost ili samozadovoljstvo ono što stoji na putu prihvaćanja Krista. Naučite se to uloviti prije nego se ukorijeni i teške stvari odjednom se neće činiti toliko teškima.
LifeSite: Što Vas je navelo da posvetite svoj život svetom Josipu?
Milo: Svjetovni pokušaji oporavka od grijeha su ili privremeni ili potpuno neučinkoviti. Spasenje se može postići samo kroz posvećenje Kristu i djelima svete, katoličke i apostolske Crkve. Sveti Josip je duhovna očinska figura Svete obitelji. U ovo vrijeme rodnog ludila, posvetiti se muškom zaštitniku djeteta Isusa, čin je vjere u Božjeg svetog patrijarha i odbijanje strahovlade transseksualaca. Transseksualci su demonski: oni su Gali, uškopljeni svećenici Kibele, Velike majke (Magna mater), koje je sveti Augustin vidio kako plešu na ulicama Kartage odjeveni kao žene.
Nemojte da uopće počnem pričati o satu pripovijedanja drag kraljica (Drag Queen Story Hour – događaj u kojem transvestiti djeci u dobi od 3 do 11 godina čitaju dječje knjige u javnim knjižnicama). Čim vidim te četiri riječi, preplavi me nagon za kupovinom užeta.
LifeSite: Biste li još štogod htjeli dodati?
Milo: Cijeli život uživao sam u sklonosti prema apsurdnom i bestidnom, stoga, dio mene s radošću iščekuje dan kad ću moći zauzeti moralno uzvišen položaj, koliko god kratko, kako bih mogao prokazivati druge za njihove podbačaje u pobožnosti ili uravnoteženosti. Nadam se da će me ljudi poduprijeti i moliti se za mene, ako ni iz kojeg drugog razloga, onda zato da podijele sa mnom moje oduševljenje s izgledom da će Milo Yiannopoulos žestoko i ozlojeđeno napadati homoseksualce za grijehe putenosti.
Kao što biste mogli očekivati, moji se profesionalni prioriteti donekle mijenjaju, s obzirom na moje novo duhovno zanimanje. U idućem desetljeću, htio bih pomoći rehabilitaciji onoga što mediji nazivaju „terapija obraćenja”. Ona djeluje, iako ne za svakoga. Što se tiče mojih drugih težnji i planova, tu nema promjene: pobačaj sam uvijek smatrao istaknutim moralnim užasom ljudske povijesti. Nastavit ću to govoriti – još glasnije nego prije.
Kaže se da, ako dopustimo jednom grijehu da uđe, drugi će ga slijediti te sad uistinu znam što to znači. Kad sam se počeo odupirati grješnim spolnim nagonima, primijetio sam da manje pijem, manje pušim… Što god vam padne na pamet. Priznajem da se moja slabost prema dizajnerskim cipelama i torbicama još nije rasplinula. No, ono što počinjem shvaćati, koliko god sporo, jest da je požuda – prema Augustinu – poremećena želja za svim stvarima, a ne samo za igračima američkog nogometa.
Izvor: LifeSiteNews
