Tehnološki moguli od Billa Gatesa do Elona Muska i drugih upozorili su nas posljednjih godina na to da je jedna od najvećih prijetnji čovječanstvu nekontroliran razvoj umjetne inteligencije. Musk je na konferenciji 2017. rekao: „Izložen sam najsuvremenijoj umjetnoj inteligenciji i mislim da bi ljudi trebali biti stvarno zabrinuti zbog toga“.
Bill Gates je 2019. izjavio da, iako ćemo u početku vidjeti uglavnom prednosti umjetne inteligencije, ipak za „nekoliko desetljeća, umjetna inteligencija će biti dovoljno razvijena da bude razlog za zabrinutost”. A transhumanistički tabor, predvođen fanaticima kao što je Ray Kurzweil, čini se da misle da buduće preuzimanje svemira od strane umjetne inteligencije nije samo neizbježno, već i dobra stvar, jer ćemo napustiti upotrebu staromodnih računala i baciti ih u smeće, gdje im je i mjesto.
Stoga je na neki način osvježavajuće vidjeti kako izlazi knjiga čiji autor zastupa i zapravo kaže kako je riječ o promašenoj tezi. Autor Robert J. Marks III. objavio je knjigu Non-Computable You: What You Do that Artificial Intelligence Never Will u kojoj objašnjava zašto umjetna inteligencija nikad ne će moći učiniti neke stvari.
Robert Marks je inženjer elektrotehnike koji je dao veliki doprinos znanosti u području obrade signala i računalne inteligencije. Nakon što je veći dio svoje karijere proveo na Sveučilištu Washington, preselio se na Sveučilište Baylor 2003., gdje trenutno vodi Walter Bradley Center for Natural and Artificial Intelligence. Njegovu knjigu objavio je Discovery Institute, organizacija koja je kroz povijest promicala koncept inteligentnog dizajna.
Što se tiče sadržaja knjige, oni koji traže filozofski nijansiran i proširen argument u prilog jedinstvenosti ljudskog uma – u usporedbi sa sadašnjim ili budućim računalnim ostvarenjima onoga što bi se moglo nazvati inteligencijom – bilo bi bolje da potraže neko drugo štivo. Prema Marksovom mišljenju, pitanje hoće li umjetna inteligencija ikada dostići ili nadmašiti inteligencijske sposobnosti ljudskog uma je irelevantno, jer ona to nikada ne će moći.
Svoju tvrdnju temelji na činjenici da računala (umjetna inteligencija) ne rade ništa više od izvršavanja algoritama. Jednostavno rečeno, algoritmi su upute (korak po korak) koje govore stroju što treba učiniti. Bilo koja aktivnost koja se može izraziti kao algoritam može u načelu biti izvedena pomoću računala. Jednako važno tome jest da bilo koju aktivnost ili funkciju koja se ne može staviti u oblik algoritma ne može izvršiti računalo, bilo da se radi o hrpi vakuumskih cijevi, hrpi tranzistora na čipovima ili bilo kojem zamislivom budućem obliku računalnog stroja.
Neki primjeri koje R. Marks daje o stvarima koje se ne mogu izvesti algoritamski su osjećaj boli, pisanje pjesme koju vi i drugi ljudi uistinu razumijete i izmišljanje nove tehnologije. To su stvari koje ljudska bića rade, ali prema Marksu, umjetna inteligencija to nikada ne će moći učiniti.
Što je primjerice sa softverom koji trenutno ima puno pogodnosti kao što je Alexa, što daje prilično jak dojam da je inteligentna? Čini se da Alexa sigurno „zna“ puno više činjenica nego bilo koje ljudsko biće.
Marks odbacuje ovu tvrdnju o inteligenciji rekavši da opsežna memorija podataka ne može čine nešto inteligentnim kao što je inteligentna dobro organizirana knjižnica. Naravno, postoji mnogo činjenica kojima Alexa ima pristup. Ali ono što radite s činjenicama je ono što se računa, a umjetna inteligencija ne razumije ništa. Stroj samo oponaša ono što mu je rečeno da oponaša, a da ne zna što radi.
Središnja misao knjige R. Marksa je zapravo prvo poglavlje pod naslovom The Non-Computable Human. Jednom kada postane jasna razlika između algoritamskih i ne-logoritamskih zadataka, samo je ostala stvar sortiranja. Da, računala to mogu učiniti bolje od ljudi, ali računala to nikada ne će učiniti bez da ih ljudi programiraju za to.
U knjizi ima puno zanimljivih stvari; od kratke povijesti umjetne inteligencije, opsežne kritike različitih vrsta umjetne inteligencije i načina na koji ih razlikovati te brojne priče iz rada R. Maksa na različitim poljima poput medicinske skrbi i stabilizacije elektroenergetskih mreža. Jedan od problema u knjizi je taj što Marks nije sklon ulaziti u dublje filozofske rasprave o tome što je inteligencija i razumijemo li je toliko dobro koliko Marks misli da razumijemo.
Kao kršćanin, Marks je svjestan opasnosti koje i kršćanima i nekršćanima predstavlja stvar koja se zove idolopoklonstvo. Obožavanje idola – stvari napravljenih vlastitim rukama i kao zamjena za pravog Boga – bilo je ono što je dovodilo Židove u probleme u Starom zavjetu, a to je i danas problem. Problem s idolom nije toliko u tome što sam idol može učiniti – izrezbarene drvene slike obično ne čine mnogo toga same – već što čini idolopokloniku. I ovdje je Marks mogao učiniti više od usluge pokazujući kako ljudska bića mogu pretvoriti umjetnu inteligenciju u idola i učinkovito ga obožavati.
Dok bi poganin koji obožava idole mogao zapaliti tamjan drvenom kipu i zaključiti da je učinio sve što je potrebno kako bi osigurao zaštitu idola, birokracija budućnosti bi mogla dati umjetnoj inteligenciji položaj koji su radnici prije obavljali jer bi time mogli uštediti na troškovima. Zapravo, taj primjer uopće nije futuristički. Brojni pravosudni sustavi pribjegli su algoritmima umjetne inteligencije kako bi predvidjeli rizik od recidivizma za različite pojedince, te tako temelje duljinu zatvorskih kazni i samo pomilovanje.
Nepotrebno je reći da je ovakav postupak u pravosuđu naišao na kritike, i to ne samo od strane optuženih i njihovih odvjetnika. Mnogi sustavi umjetne inteligenciji ne mogu dati rezultat koji se od njih zahtjeva pa čak ni sami inženjeri programa ne mogu objasniti zašto strojevi ne čine ono za što su kreirani. Pa bih barem u tome pogledu rekao da smo već otišli prilično daleko na putu prema pretvaranju umjetne inteligencije u idola.
Ipak, treba potvrditi kako je R. Marks u pravu u smislu da su strojevi ipak samo strojevi. Ali ako bilo koji stroj učinimo svojim bogom, jednostavno stvaramo problem samima sebi. I to je stvarni rizik s kojim se suočavamo i još ćemo se više suočiti u budućnosti zbog umjetne inteligencije; a to je da učinimo umjetnu inteligenciju svojim Bogom, krenemo je štovati i napustimo naše poštovanje prema pravom Bogu.
