Mnogi su u publici ZKM-a – Zagrebačkog kazališta mladih – bili neugodno iznenađeni na premijeri hrvatsko – slovenske predstave „Gran Bolero“. Predstava je održana na Veliki petak (7. travnja) i Veliku subotu (8. travnja) bez pretjerane promocije u javnom tisku. To nije učinjeno bez razloga.
Naime, u predstavi su plesači, točnije u završnom finalu predstave, goli. Kako inovativna zamisao španjolskog umjetnika Jesúsa Rubija Game! Vjerojatno se vodio idejom uštede na kostimima, ali i dodatnoj promidžbi predstavi. Uspio je u tome, srednjostrujaški mediji napisali su hvalospjeve o predstavi.
Žurnalistica Večernjeg lista u osvrtu na predstavu napisala je kako su „glumci goli u velikom finalu, ali njihova nagost dokaz je iskonske ljepote plesa i ljudskog tijela uhvaćenih u rastuću spiralu koja je sav naš život“. Nisam znao da nagost tijela pokazuje ljepotu plesa, jer nekoć su za ljepotu plesa bili važni plesni pokreti.
Nadalje, kaže ista žurnalistica „to što svi inzistiraju na tome da su plesači goli, posve je promašeno“, pa ako je promašeno zašto se golotinji u članku pridaje toliko pažnje? Možda je autor predstave opsjednut seksom? Ili postoji još gora mogućnost – previše je čitao Foucaultovu „Historiju seksualnosti“.
Ova razina “domišljatosti” u modernoj umjetnosti ostaje nedokučiva svakom objektivnom promatraču. Domišljatost je postala terminološki izraz za dekadenciju u hrvatskoj kazališnoj kulturi. Što je logična posljedica bezidejnosti prvaka kazališne misle. Nakon što publiku više ne zanimaju nemaštovite jugonostalgične predstave, prvaci kazališne misli odlučili su se poslužiti golotinjom.
Umjetnici će reći kako je sve dopušteno u ime umjetnosti i kako jedan konzervativac ne može shvatiti slobodu, ali sloboda bez odgovornosti neminovno vodi prema gubitku javnog morala – i mnogo gorim posljedicama. Ako umjetnici misle da gubitak javnog morala ne predstavlja opasnost za društvo, neka promotre prve godine Sovjetskog Saveza. Razina dekadencije sovjetskih komunista rezultirala je uspostavom “komunističkog“ javnog morala – koji je de facto bio prepisan iz prava država Zapadne Europe.
Očigledno zagovornici lijeve misli u kazališnom svijetu ne žele čitati nešto što bi u opasnost moglo dovesti njihov svjetonazorski pogled na kulturu, ali i na svijet u kojem žive. To je šteta, jer će kazališta nastaviti biti praznija. Hoće li naša kazališta u nedostatku publike posegnuti uskoro za prikazima spolnog čina na kazališnim daskama? Možda, ali golotinja neće obrnuti trend umiranja kulturnih institucija nego će ga ubrzati.
