Prema nedavnim studijama, zapadni milenijalci – naraštaj Y rođen između 1980-ih i 2000-ih – najtetoviranija su skupina u društvu. Zapravo, postoji široko rasprostranjeno slaganje da su milenijalci tetoviranje učinili dijelom mainstream kulture. Tetovaže odražavaju odnos milenijalaca sa stvarnošću, postaju izraz “osobnosti“ – oslobođenog sebstva – i ostaju simbol potrebe za pozornošću. Drugim riječima, sažimaju tzv. “kulturne vrijednosti“.
Pripadnici naraštaja Y, kao i naraštaja Z, pozornost isto tako, barem statistički, usmjeravaju prema zdravlju. Svaki dan pažljivo bilježe što su jeli, jesu li vježbali… Ne postoji detalj koji je premalen za pozornost, pa se bitka oko zdravlja premješta i na prehranu.
Postavljaju pitanja… Trebamo li uopće jesti meso ili mliječne proizvode? Ili ne trebamo? U nekim dijelovima “razvijenog svijeta“ situacija je još paradoksalnija, jer milenijalci svoje nezadovoljstvo usmjeravaju prema bacanju hrane! Zaboravljaju da je samo stoljeće prije postojao ogroman problem gladi u svijetu.
I u obrazovanju nije bolja situacija, iako su milenijalci bolje obrazovani od prijašnjih naraštaja to ne znači da su i pametniji. Nažalost, njihovo obrazovanje je sve više lišeno bilo kakvog trajnog sadržaja. Još je žalosnija činjenica da milenijalci smatraju da je bolje biti nezaposlen nego nesretan na poslu. Tijekom obrazovanja ne iskazuju potrebu za odgovorom na najdublja životna pitanja nego se pripremaju za posao koji će uskoro napustiti.
Kako napuštaju sve što su započeli, tako napuštaju i religiju, ili kako milenijalci vole reći “duhovnost“. Duhovne prakse unutar religijskih tradicija dugo su bile način da se doživi transcendentno, a ne kako neki pogrešno govore transcendentalno, i izraze najdublje istine čovjekova sebstva.
Iskrivljena religioznost danas predstavlja unosnu industriju koja nudi niz međusobno zamjenjivih iskustava osmišljenih za stvaranje osjećaja, a ne za izražavanje istine! Pripadnici ovog, pa može se reći i propalog naraštaja, žele promijeniti svoje tijelo, krenuti na putovanje i pronaći svoju dušu! Iako znaju da trajno zadovoljstvo neće naći u ispraznosti, ali to ne žele priznati.
Česta isprazna putovanja za pronalaženjem mira duha ne pružaju zadovoljstvo, pa milenijalci žele odijevanjem kao tinejdžeri i korištenjem krema protiv starenja održati materiju, tijelo. I to na mnoge načine: od sve bolnijih tretmana za ljepotu, preko korištenja lasera, pa do ugradnje implantata i ubrizgavanje kemikalija; i sve je to samo još jedna verzija tetovaže. Ove tetovaže, kao i one u početnim redcima ovog teksta, žele pripadnika/icu naraštaja Y podsjetiti na mladost, jer očito je da osoba koja to koristi želi ostati u stanju permanentne mladosti.
Permanentno ostajanje u stanju mladosti dovodi do odgađanje braka. Ceremonija vjenčanja danas treba odražavati pojedinca, a ne svrhu čina. Možda je to razlog zašto toliko osoba mlađih od četrdeset godina ne želi razmišljati o vjenčanju ili odgađa stvar sve dok ne mogu platiti tu personalizaciju. Slično tome, na pogrebima se više ne govori o smislu naših života ili odredištu duše nakon smrti. Ta smrt je konačna tetovaža, ona koju se ne može otkloniti, ali nije zgodno o tome govoriti.
Čini se da su u našem vremenu mogućnosti naraštaja Y za samoizražavanjem postale gotovo neograničene, a želja za očuvanjem stvari čini se nezasitnom, nikada nije dosta. Ali pripadnicima naraštaja Y ostaje uznemirujući osjećaj da je možda sve to pogrešno. Možda traže nešto trajno, što može ostaviti neizbrisiv trag u duši, ali na to tek moraju naći odgovor. Tetovaže, bilo kakve vrste, nisu rješenje za ostavljanje tragova.
