Treći Tradfest, festival tradicije i konzervativnih ideja u organizaciji Zaklade Vigilare, započeo je u petak u dvorani Jelačić u hotelu Dubrovnik u Zagrebu uvodnim govorom Vice Batarela, predsjednika Vigilare nakon čega je uslijedio okrugli stol o političkoj korektnosti i slobodi izražavanja na kojem su sudjelovali vrhunski hrvatski konzervativni intelektualci Boris Havel, Ivica Šola i Nino Raspudić.
U prepunoj dvorani u kojoj se okupilo oko 400 ljudi, nalazili su se među ostalim, zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir, bivši ministar u vladi RH iz redova Mosta Slaven Dobrović, poznati humanitarac Marijan Gubina i prošlogodišnji dobitnik nagrade „Svjedok godine“, ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije s. Jelena Lončar, predsjednica udruge U ime obitelji Željka Markić te novinarka Karolina Vidović Krišto. U uvodnom govoru Vice Batarelo je predstavio ugledne goste koji će biti govornici na konferenciji, Paula Hanrahana iz Australije, Imre Teglasyja iz Mađarske, Matthiasa von Gersdorffa iz Njemačke, Dr. Paula Camerona iz SAD-a, Borisa Andreeva iz Bugarske, Jerzyja Kwasniewskog i Tymoteusza Zycha iz Poljske i ninskog zeta iz Švedske Dr. Clemensa Cavallina.
U uvodnom govoru naglasio je kako borba za dobro i pravednost nadilazi granice i ima univerzalne temelje. „Važno je da mi iz civilnog društva dižemo svoj glas i da smo prisutni, jer je naš glas odlučujući posebno za politički sektor, ali ne samo politički, već i kulturni i crkveni. Odmah bih naglasio da smatram da se politika nalazi nizvodno od kulture. Kultura i uljudba je ono što stvara civilizacije i pojedinačna nacionalna društva te na kraju stvara političare i politiku. Mi se u biti borimo za dušu jednog naroda za ono plemenito i stvaralačko“, rekao je i naglasio da postoje apsolutne istine o čovjeku i o njegovoj okolini, te kako su te istine temelji zapadne kršćanske civilizacije kojoj Hrvatska pripada.
Sloboda je, rekao je, moguća samo u istini, a tko god voli istinu mora biti politički nekorektan. Konzervativci su danas „kontrakultura“, pozvani su biti nasuprot ove kulture i stvarati nove kulturne temelje na apsolutnim istinama o čovjeku i njegovom inherentnom dostojanstvu u skladu s Božjim planom. „Ako mi budemo šutjeli i prianjali uz ovo što nam se danas nudi, onda ćemo biti suodgovorni za propast naše civilizacije. A ako ćemo samo negativno kritički, unutar sebe, plakati kako je sve loše, a da ne poduzmemo određene konkretne korake, onda ne samo da nećemo proširiti slobodu, nego ćemo je što više i izgubiti“, rekao je Batarelo.
U vrlo zanimljivoj raspravi koja je uslijedila teme su bile globalizam i suverenitet, ilegalne imigracije i islam, odnos Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, te budućnost Hrvatske.
Boris Havel se posebno kritički osvrnuo na korupciju i sanitizaciju znanosti koja se provodi u ime „političke korektnosti“, gdje znanstvenu metodologiju sve češće zamjenjuje ideologija, pa tako cijele grane znanost postaju nelegitimne. Da bismo razumjeli problem migracija s Bliskog istoka morali bismo izučiti temelje tamošnje kulture i civilizacije, no to ne možemo jer je cijela orijentalistika kao grana znanosti proglašena praktički „nelegitimnom“ od strane zagovornika političke korektnosti, a taj proces je krenuo još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Za ideju zasebne Europske vojske, izdvojene iz NATO pakta, koju predlaže Macron, kaže da je upravo ono što bi, kad bi bio neprijatelj Europe, želio potaknuti.
Na temu lažnih vijesti o imigrantima, Šola je rekao da mu „lažne vijesti svakodnevno prolaze ispred prozora kuće“ u Baranji, te kako se ne radi o imigrantima nego o invaziji. Za Plenkovića je ustvrdio da je prevario birače naročito koaliranjem s HNS-om i prepuštanjem istom najvažnijeg resora, onog obrazovanja. Naveo je kako nije bio niti je sad protiv ulaska Hrvatske u EU, no smatra da smo se prema njoj trebali postaviti drukčije i da je puno važnije to što smo sad u NATO paktu. Osvrnuo se i na ekonomski nacionalizam, rekavši kako na slobodnom tržištu, koje je uostalom teoretski koncept, Hrvatska nema nekih izgleda za uspjeh te od njega ima uglavmom štete.
Raspudić se osvrnuo na odnarođenost hrvatskih političkih elita, a posebno na njihov strah da se postave posve drukčije u vezi stanja u Bosni i Hercegovini. Hrvatska je jamac Daytonskog sporazuma i treba odbaciti optužbe o „miješanju u unutarnje stvari“, a Komšića u Hrvatskoj jednostavno proglasiti nepoželjnom osobom, te inzistirati na provedbi onog što je Ustavni sud BIH ustvrdio i onemogućiti dalje izborne prijevare. Imperativ za tamošnje Hrvate je, kaže, ostanak a ne povratak o kom se u ovom trenutku ne može razmišljati, a novac se troši na pogrešne stvari poput gradnje velebnih crkvi u mjestima u kojima više nema Hrvata i u koja se oni, kako stoje stvari, neće vratiti.
Vigilare
