Zanimljiv je to fenomen: iako je Hrvatska u posljednjih dvadesetak godina izgubila najmanje pola milijuna stanovnika, u istome vremenu broj zaposlenih u tijelima jedinica lokalne uprave i samouprave doslovce je nabujao.
Kako doznajemo ovih dana, u jedinicama lokalne i regionalne samouprave broj zaposlenih se povećao za 78,4 posto. Rashodi, dakako, rastu i kad je u pitanju državni i javni sektor. Samo u posljednjih 13 godina narasli su za 68 posto.
Elementarna logika i zdrav razum govore nam da bi procesi digitalizacije, ali i činjenica da se broj ljudi smanjuje, trebali dovoditi do smanjivanja broja zaposlenih u javnoj upravi.
Međutim, umjesto toga birokracija buja, a potrebe uhljebljivanja i zbrinjavanja partijske mladeži, ali i ostalih „zaslužnika“ stvaraju izmišljena radna mjesta.
Umjesto male i racionalne javne uprave, kakvu bi država veličine Hrvatska morala imati, imamo klijentelističko-biroktatskog monstruma koji s jedne strane zbrinjava političku koteriju, a s druge visokim porezima (svaka, naime, korupcija košta!) destimulira poduzetništvo i uništava ekonomiju.
I ne samo to, klijentelizam, što pokazuju brojna istraživanja, kod dobroga broja ljudi stvara atmosferu zbog koje bježe glavom bez obzira iz naše države.
Ako bez veze ne možeš dobiti niti slabije plaćeni posao, kakve perspektive mladi imaju u takvoj državi?
Ne čudi stoga istraživanje prema kojemu 50 posto mladih razmišlja o odlasku iz Hrvatske.
Bez nižih poreza, djelotvornog pravosuđa i racionalne uprave Hrvatska ne može dobiti stimulativni ekonomski okvir, zadržati svoje ljude i osigurati investicije.
Dva i dva su četiri, no u Hrvatskoj bi uskoro i to moglo doći u pitanje…
