Talijanski publicist Roberto de Mattei u knjizi „Diktatura relativizma“ tvrdi da živimo u svijetu koji se temelji na protudekalogu i u kojemu je sve dopušteno osim javno ispovijedati vjernost načelima naravnoga i kršćanskog poretka. I u pravu je.
Ne živimo, doduše, u vremenu Diklecijana, no progoni kršćana i danas su žalosna realnost. Položaj kršćana pogoršao se u posljednjoj godini u najmanje osamnaest zemalja, navodi se u novom izvješću koje je objavila katolička organizacija Aid to the Church in Need. U regijama Afrike, Azije i Bliskog istoka progon kršćana najviše je prisutan.
Prema statistikama organizacije „Open Doors“, koja već šest i pol desetljeća objavljuje podatke o progonu kršćana u izvaneuropskim zemljana, više od 360 milijuna kršćana danas pati od velikih progona i diskriminacije zbog svoje vjere. Uglavnom se radi o kršćanima koji žive u većinski muslimanskim zemljama ili pak zemljama koje promiču komunistički ateizam (Kina, Sjeverna Koreja).
Međutim, kršćanstvo je sve više ugroženo i na Zapadu. Papa emeritus Joseph Ratzinger u knjizi „Kršćanstvo i kriza kultura“ piše da je kršćanstvo našlo svoj najdjelotvorniji oblik u Europi, ali da se je u Europi „razvila kultura koja predstavlja apsolutno najdublju suprotnost ne samo kršćanstvu, nego i religioznim i moralnim tradicijama čovječanstva“.
Kultura smrti danas se manifestira na brojne načine, od genderizma preko klimatskog fundamentalizma do transhumanizma. Svim ovim ideologijama zajednički je nazivnik mržnja prema čovjeku što je odraz pobune protiv Boga koji je čovjeka stvorio na svoju sliku.
U takvome ideološkom okruženju u zemljama Zapada postaje sve teže zastupati kršćanske vrijednosti. Tako je finska političarka Päivi Räsänen, inače liječnica i majka petero djece, završila na sudu zbog iznošenja kršćanskog nauka, koji je nepromjenjiv, o homoseksualnosti. Protiv nje je pokrenuti kazneni postupak zbog citiranja Biblije! Na kraju je oslobođena optužbi, ali je imala velike pravne probleme.
Medijski prostor u Hrvatskoj prepun je katolikofoba
I u Hrvatskoj smo imali primjer dr. Ivana Poljakovića. U našoj je zemlji na vlasti formalno demokršćanska stranka, ona već dugi niz godina praktično provodi politiku koja u mnogim aspektima ne korespondira s proklamiranim demokršćanskim politikama. U najnovijem programu HDZ-a i službeno je potvrđena HDZ-ova (pre)orijentacija. HDZ obitelj drži temeljnom vrijednosti društva, no poštuje i „sve zajednice obiteljskog života koje se temelje na međusobnoj ljubavi i brizi te načelima solidarnosti i društvene odgovornosti“. Ovime su – kao što je pojasnio jedan od autora programa – obuhvaćene i tzv. istospolne zajednice.
Medijski prostor u Hrvatskoj prepun je katolikofoba koji iskreno mrze sve što je vezano uz kršćanstvo. Svaki iskaz katoličke vjere – koja je još pred stotinjak godina predstavljala zdrav razum zapadne civilizacije – danas se tretira kao napad agresivnih katolibana. Javno moljenje krunice na središnjem zagrebačkom trgu tako je izazvalo salve bijesa i napada borbenih antitestičkih i tzv. progresivnih medijskih piskarala. Kao ona snaha u Šumi Striborovoj i ovi pokažu svoj zmijski jezik čim osjete snagu molitve. Mrzitelji se svojski trude pronaći bilo što čime bi mogli kompromitirati organizatore javnoga moljenja krunice. Uzalud.
Pred koji mjesec u The Atlanticu objavljen je članak pod naslovom „Kako je krunica postala ekstremistički simbol“. Molitelje krunice očito se globalno želi proglasiti ekstremistima, katolibanima i – vjerojatno – protivnicima napretka. Kakvi to zatucani čobani mogu moliti krunicu 2022. godine?
Sveta krunica, u vremenima u kojima živimo, jedno je od najvažnijih sredstava spasenja, a o njezinoj snazi svjedoči činjenica da su ju molili brojni svetci. Svima koji će moliti krunicu Blažena Djevica Marija obećala je posebnu zaštitu i obilje milosti. Sveta krunica satkana je od temeljnih molitava naše katoličke vjere i predstavlja sigurni put do Boga i spasenja.
Papa Hadrijan VI. krunicu je nazvao „bičevanjem đavla“. A kada se bičuje đavla – riču i njegovi zemaljski sluge.
