Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru pokazuje nevjerojatnu histeriju globalnog LGBTIQ+ lobija koji svoju agendu pokušava predstaviti kao “naravno pravo“. Riječ je o pokretu koji je posebno utjecajan u Australiji, Sjevernoj Americi i Zapadnoj Europi.
Promotrimo samo neke od primjera ovom Svjetskom prvenstvu koji pokazuju tko zagovara i promovira LGBTIQ+ prava: britanski navijači “prosvjedovali“ su protiv “homofobije“ u Kataru tako da je stadion Wembley u Londonu bio osvijetljen duginim bojama tijekom utakmice Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država, velški navijači su tijekom utakmice svoje reprezentacije protiv Irana mahali zastavama LGBTIQ+ ideologije, a njemački reprezentativci su pokrili usta tijekom zajedničke slike pokazujući podršku “diskriminiranim“ građanima Katara.
Zanimljivo da nitko od reprezentativaca navedenih zemalja “razvijenog stanja svijesti“ nije napravio prosvjed ili izrazio solidarnost sa stranim radnicima koje izrabljuju Katarci. Ali to nogometašima i predstavnicima nogometnih saveza ne bi donijelo nikakve pohvale ili poboljšane ugovore u matičnim zemljama po povratku sa Svjetskog prvenstva. Zapadni liberali jedino reagiraju na nepravdu u svijetu kada se radi o LGBTIQ+ pravima.
Ako se netko ne slaže s modernim liberalizmom, onda slijedi kultura otkazivanja koja poprima ogromne razmjere u zemljama Europske Unije i Sjedinjenim Američkim Državama (ali i Kanadi, Australiji…). Naravno da Katar, kao i ostale arapske zemlje u regiji, nisu uzor po pitanju sloboda, nego su zakoni formirani na temelju šerijata, ali ovdje se ne radi o samo o Kataru kao državi, nego i o športu.
Ako ste gost u drugoj zemlji zbog športskog događaja, onda ćete prema općeprihvaćenim pravilima ponašanja imati razumijevanja prema kulturi navedene zemlje ili ne ćete sudjelovati na događaju (kao športaši demokratskih država na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980.). Zanimljivo je da za vrijeme Olimpijskih igara u Pekingu (2008.) ili Svjetskog prvenstva u Rusiji (2018.) nije postojala kampanja koja je sada toliko jaka u zapadnim medijima. Zašto? Jer Kina i Rusija predstavljaju zemlje koje imaju preveliki vojni, financijski i geopolitički utjecaj da bi ih se napalo kao Katar.
Napose je nerazumljiva histerija zapadnih medija koji se čude i u stanju su nevjerice jer Katar ne dopušta alkohol na stadionima, iako su prije održavanja Svjetskog nogometnog prvenstva dužnosnici Katara obećavali čelnicima FIFA-e da točenje alkohola ne će biti problem. Europljani nisu računali na to da je laganje nevjernicima dio salafističkog tumačenja islama, te prema svojim vjerskim shvaćanjima dužnosnici ove male golfske zemlje nisu učinili ništa loše. Kao što im nije bio problem podmititi dužnosnike FIFA-e da dobiju organizaciju ovog športskog događaja, iako nisu imali niti športsku tradiciju niti infrastrukturu. Ovo je prilika Kataru da promovira islam i pokaže kao komunizam, svoje “ljepše“ lice Zapadu.
Posebno je bila retorički humoristična izjava Giannija Infantina, koji je morao opravdati Svjetsko prvenstvo u Kataru na sljedeće način: „…Danas se osjećam kao Afrikanac. Danas se osjećam kao homoseksualac. Danas se osjećam kao invalid. Danas se osjećam kao radnik migrant. A nisam ni Kataranin, ni Arapin, ni Afrikanac, ni homoseksualac ni invalid…“. Izjavom je htio umanjiti histeriju koja je nastala u medijima na dan početka Svjetskog prvenstva u Kataru.
Ovakav narativni način govora tipičan je za Europljane kako bi opravdali nepravde prema drugim rasama kroz povijest europskog kolonijalizma, ali ono što oni ne shvaćaju je da takvim falacijskim narativnim govorima samo još više povećaju nepravde i iskorištavanje radnika iz siromašnih zemalja u mnogim džamahirijima dajući tim zemljama opravdanje. Ako smo mi loše postupali prema Vama, onda i Vi možete loše postupati prema Indijcima, Nepalcima, Filipincima, Pakistancima, Etiopljanima… Stoga sa pravom mogu reći da je ovo Svjetsko prvenstvo jedna velika trgovina raznih ideologija, a svatko kupuje ono što mu najviše odgovara.
