U novome hladnoratovskom nadmetanju velikih sila – SAD-a i Rusije odnosno Kine – sve će se više, s obzirom na to da se nadmetanje odvija na političkoj, sigurnosnoj, ekonomskoj, kibernetskoj, diplomatskoj i dr. područjima, zahtijevati svrstavanje drugih zemalja.
U najdelikatnijoj poziciji u Europi u tom je pogledu nedvojbeno Njemačka.
Berlin u energetskom smislu ovisi od Rusije, a na ekonomskoj razini ovisan je o suradnji s Kinom. S druge strane, SAD je najveći jamac sigurnosti Njemačke. Ne čudi stoga što se Njemačka nastoji postaviti kao posrednik u prijeporima Rusije i Zapada.
Bilo kakav konflikt Rusije i Ukrajine mogao bi značiti i smrzavanje za njemačka kućanstva s obzirom na veliku ovisnost o ruskome plinu.
Dok je Njemačka pred velikim dilemama, Hrvatska u tom pogledu ima mnogo povoljniju poziciju. Hrvatski politički, ekonomski i vojni kapaciteti takvi su da ona ni u kom pogledu ne predstavljaju bilo kakvog značajnog faktora u razračunavanju Rusije i Zapada.
Hrvatska je u NATO-u što određuje njezinu orijentaciju (dobri odnosi s Amerikom od ključne su važnosti), no vođenje strateški inteligentne politike znači i to da u sukobu velikih sila Hrvatska nema potrebu pretjerano iskakati i nepotrebno se miješati dok se veliki tuku.
Zato čudi agresivno svrstavanje dva zagrebačka brda. Niti je Milanovića itko pitao da se hrvatski vojnici šalju u Ukrajinu niti je mudro Plenkovićevo učestalo nuđenje hrvatskog modela za reintegraciju istoka Ukrajine.
Ni od Milanovićevih ni od Plenkovićevih izjava Hrvatska ne može profitirati, nego samo imati nepotrebne probleme. Milanovićeve izjave mogu se protumačiti kao potpora Rusiji, a nakon Plenkovićevih izjava ruski veleposlanik u RH istaknuo je kako su „Bljesak“ i „Oluja“ predstavljali etničko čišćenje.
Već tridesetak godina hrvatske političke strukture nisu sposobne nametnuti pitanje uspostave hrvatskog suvereniteta na Svetoj Geri, Privlaci i Vukovarskim adama, ali se državni vrh petlja u moguće rusko-ukrajinske vojne sukobe.
To je, bez obzira na osobne simpatije, znak potpune političke neinteligencije i nedostatka strateškog promišljanja.
A zbog nedostatka političke pameti i strategije Hrvatska – zemlja koju se i dalje drži čvrsto okovanom u balkanskome blatu – plaća visoku cijenu svih ovih godina, zar ne?
