Tri gradska vijećnika Mosta, koji su bili dio programske suradnje sa splitskim gradonačelnikom Ivicom Puljkom, raskinuli su tu suradnju zbog, kako je navedeno, nerješavanja slučaja zamjenika gradonačelnika Bojana Ivoševića.
Nedugo nakon toga, danas su Puljak i Ivošević podnijeli ostavke.
Protiv Ivoševića je, podsjetimo, državno odvjetništvo podignulo optužnicu zbog prijetnji urednici „Slobodne Dalmacije“ Nikolini Lulić da će joj se „napiti krvi“.
Ivošević je i ranije prakticirao vrlo „osebujan“ vokabular, pa je tako davao i eksplicitno antisemitske izjave.
Ipak, gradonačelnik Ivica Puljak, čija vlast u Splitu nije pokazala baš ništa, i dalje čvrsto stoji uz svoga zamjenika, do te razine da je podnio ostavku i želi nove izbore.
Postavlja se pitanje čime je Ivošević toliko zadužio Puljka da riskira potencijalni gubitak novih izbora.
To ćemo vjerojatno doznati u budućnosti, no i slučaj Ivošević možemo zabilježiti kao još jedan eklatantni primjer dvostrukih kriterija i licemjerja koje vlada u medijsko-političkome prostoru.
Naime, posve jasno da bi bilo koji političar desne odnosno konzervativne provenijencije već odavno bio ostraciran iz javnoga života da je davao i manje degutantne izjave od Ivoševića.
Ako si pripadnik lijevog ili pseudoliberalnog klana onda ti je sve dopušteno.
Možeš nekome prijetiti da ćeš mu se napiti krvi, možeš zazivati više ubijenih 1945. ili više pobijenih od strane UDBA-e.
Dakako, možeš i fizički napadati starije ljude kao svojedobno progresivni siledžija Neven Kovačić napao Ružicu Ćavar i slomio joj nadlaktičnu kost.
Slično je prošla i braniteljica Boja Kaurin, a napadane su i volonterke udruge U ime obitelji.
Ukratko, kao pripadnik povlaštene klase možeš nekažnjeno vrijeđati, zazivati i prakticirati nasilje.
S druge strane, i najmanje suspektna izjava na konzervativnom spektru mjeri se drugim mjerilima i uzima kao povod za otkazivanje.
Navodni zagovornici slobode govora u Hrvatskoj su, zapravo, najveći tamničari duha i jurišnici kulture otkazivanja.
Bojan Ivošević samo je još jedan pripadnik te kaste, a i njegov nadglavnik Puljak također.
Kako će Puljak Ivoševiću išta zamjerati kad je i sam svojedobno vrijeđao političke neistomišljenike i nazvao ih polusvijetom, na što ga je svojedobno u „Otvorenom“ podsjetio Nino Raspudić?
Sličan se sličnom veseli, rekli su stari Latini…
