Francuski državnik Charles de Gaulle, kao najistaknutija politička figura (post)ratne Francuske, nije bio protivnik europskih integracija, ali se zalagao za Europu nacija. U takvim nastojanjima nije bio usamljen. Mnogi istaknuti europski političari dijelili su sličan stav.Međutim, od samih početaka europskih integracija postoji i snažna ideološka struja koja od Staroga kontinenta želi stvoriti superdržavu, tj. Sjedinjene Europske države.
Najsnažniji zagovornici stvaranja europske federacije posljednjih su godina Njemačka i Francuska. Tome se najviše suprotstavlja suverenistički blok predvođen Mađarskom i Poljskom. Suverenistička opcija, na tragu de Gaullea, na EU gleda kao na zajednicu suverenih i ravnopravnih država.
I izlazak Velike Britanije iz EU-a došao je nakon što Bruxelles nije pristao na povratak dijela ovlasti na države članice. Problem je što bruxelleski komesari nisu izvukli pouke iz procesa brexita, nego se i dalje nastavljaju zelotski obračunavati s „nepoćudnim“ država i političarima.
Mađarska i Poljska zbog postupaka svojih konzervativnih vlada nalaze se pod učestalim napadima Bruxellesa. Pritom se na čelu EU institucija, koje se obračunavaju sa suverenim državama, u pravilu nalaze političari i birokrati koji nisu izabrani na redovitim izborima, pa prema tome nemaju nikakav demokratski legitimitet.
Taj fenomen, da nitko sa stvarnom moći u EU nije izabran na izborima, mnoge usmjerava prema različitim teorijama o stvarnim namjerama vrhuške EU-a.
Oštriji kritičari Bruxellesa, u kojemu dominantnu poziciju nakon brexita ima Njemačka, sve češće govore o stvaranju Četvrtoga Reicha. O tome je prošloga tjedan govorio i čelnik poljske vladajuće konzervativne stranke Pravo i pravda (PiS) Jaroslaw Kaczynski. On je optužio novu njemačku vladu da želi EU pretvoriti u Četvrti Reich.
Pritom njegove optužbe nisu nimalo neutemeljene. Naime, u koalicijskom sporazumu nove tzv. semafor koalicije spominje se kao konačni cilj stvaranje savezne europske države, a u njoj bi, po logici ekonomske moći, Njemačka imala vodeću ulogu.
Kaczynski smatra kako bi to dovelo do oduzimanja Poljskoj prava na samoodređenje. I takva je ocjena posve opravdana. Unifikacijski procesi iza kojih stoji Bruxelles sve više i više potiru nacionalne individualitete nauštrb bruxelleskoga (pseuedo)imperija.
Ipak, ti su procesi, kao što nas poučava europska povijest, osuđeni na propast. Kad je god neko unifikacijsko načelo nastojalo zagospodariti Europom, naišlo je na otpore nacionalnih i kulturnih partikulariteta. Europska unija, unatoč takvim aspiracijama, ne će se pretvoriti u Četvrti Reich.
Unija će biti zajednica suverenih država i naroda – ili je ne će biti.