Ne ulazeći u motive današnjeg uhićenja ministra Darka Horvata, a pod istragom su i neki drugi članovi Vlade, možemo po n-ti put zaključiti kako su korupcija i kriminal i dalje modus operandi hrvatskih političkih struktura.
Sanaderov slučaj mnogima je mogao biti poučak i opomena, no čini se da bivanje na vlasti pomućuje razum do te mjere da neki ljudi pomisle kako su nedodirljivi.
Je li u slučaju ministra Horvata u pitanju djelovanje OLAF-a, na čelu kojega je bivša rumunjska tužiteljica Laura Kövesi (koja je pola rumunjske političke scene strpala u zatvor) ili se priprema teren za smjenu vlasti i dolazak u Banske dvore ekstremne ljevice (model iz 2011. godine), pokazat će budućnost.
Ono što je neupitno je to da korupcija i kriminal uništavaju hrvatske ekonomske potencijale, jer – jasno – svaka korupcija košta i plaća se kroz visoke poreze.
Korupcija, kriminal i općenito klijentelistički model političkih, društvenih i ekonomskih odnosa do te su mjere razgranati da dovode u pitanje hrvatsku nacionalnu sigurnost.
Iako bi se slučaj današnjih uhićenja mogao iskoristiti kao argument da je pravosuđe samostalno i neovisno, sva praksa posljednjih godina ukazuje na to da se svakodnevno flagrantno krše kaznenoprocesna načela.
Istrage i optužnice nerijetko su instrument unutarstranačkih i međustranačkih obračuna, a neovisno djelovanje pravosuđa često je tek fikcija.
Posljedice nekažnjavanja kriminala počele su imati utjecaj i na mentalni sklop ljudi. Koliko ste samo puta čuli onu rečenicu: „A, ti kao ne bi ukrao da si mogao?! Nisi valjda budala?!“. Nije, dakle, problem što je ukradeno, nego što ja nisam ukrao.
Filozofija lake zarade postala je primamljiva mnogima. Takav moralno-etički relativizam generira posvemašnji društveni rasap i truljenje.
Jedini mogući lijek za demontažu koruptivno-kriminalno-klijentelističkoga sustava reforma je pravosuđa i preobrazba mentaliteta.
Taj je mentalitet dominantno formiran u vremenu dviju Jugoslavija, no i ranije. U Hrvatskoj je, naime, zbog protunarodnih vlasti u pravilu bilo normalno raditi protiv države i zaobilaziti zakone.
Granično mjesto na razmeđi različitih carstava, pa i civilizacija, poticalo je „šverc-komerc“. Hajdučija i podjela ratnoga plijena dugo su bili jedini način preživljavanja. Kada se tome doda stoljeće jugo-balkanluka, rezultati ne mogu biti drukčiji nego što jesu.
Na žalost, korupcija i kriminal stvaraju ozračje u kojemu mnogi želi što prije napustiti Hrvatsku. Zato je obračun s korupcijom jedan od prijeko potrebnih uvjeta hrvatskog opstanka.
Političke strukture koje ne postupaju u skladu s time potrebno je na izborima poslati u ropotarnicu povijesti.