U situaciji dok Mađarska, a posebno Poljska zbrinjava ogroman broj ukrajinskih izbjeglica, bruxelleski unifikatori – koji bi svim državama htjeli nametnuti LGBT agendu kao „temeljne vrijednosti Europske unije“ – ne miruju.

Na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta povjerenica za vrijednosti i transparentnost Vera Jourova rekla je kako Poljska i Mađarska nisu napredovale glede vladavine prava.

I Varšavi i Budimpešti još uvijek nisu odobrena sredstava iz europskih fondova previđena za oporavak od korona-krize. Unatoč tome što i te države uplaćuju novac u zajedničke fondove.

I jedna i druga država jasno poručuju kako su prigovori Europske komisije ideološki motivirani i zadiru u državni suverenitet.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavljuje kako će protiv Mađarske biti pokrenut postupak, a iz određenih se krugova najavljuju i sankcije.

Ruska agresija na Ukrajinu nastoji se iskoristiti za ideološki obračun s desnim strankama u EU. Nema sumnje da je dio tih stranaka (primjerice Nacionalno okupljanje od Marine le Pen) imalo veze s Rusima, no stvara se fama kako su svi desničari u EU veliki putinofili što ne odgovara istini.

Do kuda idu suludi pokušaji difamacije desnih stranaka najbolje svjedoči  činjenica da se i Poljsku ovaj tjedan prilikom rasprave u Europskom parlamentu nastojalo optužiti za putinofiliju iako je riječ o zemlji s vrlo jakim proturuskim sentimentima uvjetovanima povijesnim naslijeđem.

Svaka kritika zapadne politike, kao što smo točno predvidjeli, sada se nastoji ugurati pod okvir zajedničke poveznice s Vladimirom Putinom. Kao da i u EU ne postoje ljudi koji su sposobni samostalno kritički propitivati nakaradne ideologije koje se nastoji nametnuti svim državama EU-a, od genderizma pa nadalje.

Korona-agenda nalazi se na izdisaju. Velik broj zemalja ukinuo je većinu mjera, a čak su i države kao što je Austrija, koja je provodila COVID-boljševizam, odustala od korona narativa.

Antivaskere sada su zamijenili tzv. putinofili pri čemu mnogi ljudi koje se proglašava putinofilima nemaju baš nikakve veze ni s Putinom ni s Rusijom.

I u jednom i u drugom slučaju žrtva je sloboda govora kao posljedica tzv. kulture otkazivanja.

Umjesto da jačanje desno-konzervativnih/suverenističkih opcija bude znak upozorenja mainstream strankama tzv. desnoga centra, o tome kako su se udaljile od tradicionalnih vrijednosti i svoga biračkog tijela, ona radije izabiru opciju etiketiranja političkih neistomišljenika.

Dovoljno se prisjetiti bivšega predsjednika Europske komisije Jean-Claude Junckera koji je znao pijan teturati hodnicima EU institucija i voditi ljuti boj protiv „glupih populista“.

Kuda vodi politika ignoriranja nacionalnih interesa pojedinih država i politika pokušaja nivelacije svih različitosti, i to od strane velikih zagovaratelja različitosti i pluralizma?

Vodi u dezintegrativne procese koji su već počeli procesom izlaska Velike Britanije iz Europske unije.

Tvorevina koja ne da ne priznaje kršćanske korijene Europe, nego nastoji dezavuirati sve što ima tradicionalni i kršćanski predznak posve sigurno ne će biti dugoga vijeka.

Tamo gdje je kuća od pijeska i gdje nema jakih temelja urušavanje je jedina dugoročna opcija.