Deset razloga protiv tzv. prava homoseksualnih parova na posvajanje djece

1. Svako dijete ima pravo na majku i oca. U strukturi homoseksualne “obitelji” ovo je pravo planski i namjerno uskraćeno djetetu. To je temeljna povreda dječjih prava.
2. Dijete koje raste u svijesti da su njegova dva roditelja dvije žene ili dva muškaraca, izmanipulirano je u svojem znanju da je njegovo porijeklo od dva različita spola. To će negativno utjecati na izgradnju njegova identiteta.
3. Raznolikost je uvijek veći poticaj za razvoj, nego jednolikost. Istraživanja u proteklih četrdeset godina dosljedno su pokazala da majka i otac, razvoju djece doprinose različitošću spolova. Dijete koje živi s homoseksualnim muškim ili ženskim parom, stoga je već u početku u nepovoljnijem položaju s obzirom na svoje razvojne mogućnosti.
4. Najbolje uvjete za razvoj sigurnog spolnog identiteta ima dijete koje odrasta u okruženju spolne raznolikosti majke i oca. U homoseksualnoj ženskoj ili muškoj zajednici ta se razvojna prednost djetetu namjerno uskraćuje.
5. Ako su otac ili majka iz tragičnih razloga odsutni, primjerice u slučaju samohranih roditelja, dijete ima priliku tugovati i konstruktivno obraditi takav gubitak. Nasuprot tome, ako se dijete uvjerava da je homoseksualna “obitelj” potpuni, alternativni oblik obitelji, to će spriječiti dijete da žali za stvarnim gubitkom majke ili oca. Time se gubitak potiskuje, što ima destruktivan učinak na psihosocijalni razvoj djeteta.
6. Postoje značajne razlike u načinu života između homoseksualnih i heteroseksualnih parova. Statistički gledano, promiskuitet homoseksualnih muškaraca znatno je veći, nego u uobičajenom odnosu između oca i majke. To ima destruktivan učinak na dječju potrebu za vezivanjem.
7. Velika većina studija koja tvrdi da postoji jednakost između homoseksualnog i heteroseksualnog roditeljstva, ima ozbiljne metodološke nedostatke. Ni iz jedne takve dostupne studije ne mogu se izvući dalekosežni zaključci.
8. Za ženu koja živi kao lezbijka, karakteristično je da ona ne želi ili ne može biti s muškarcem i muškošću u bliskoj vezi. Ta činjenica pogoršava i onemogućava razvoj muškog identiteta dječaka.
9. Za djevojku je otac najvažniji uzor za ono što može očekivati ​​od muškaraca. Istraživanja pokazuju da adolescentne djevojke koje su odrastale bez oca, imaju veće probleme s bliskošću i distancom u odnosu, nego dječaci iste dobi te je kod njih veća vjerojatnost od neželjenih trudnoća.
10. Davanjem potpunog prava na posvajanje svima, u rodnom listu djeteta pisat će dva ženska ili dva muška imena umjesto ime žene i muškarca, dijete će i na ovaj način biti u zabludi u svojem znanju da je njegovo porijeklo od dva različita spola.

(Autor: Dr.med. Christl R. Vonholdt, liječnica za dječju i adolescentnu medicinu, Izvor: Njemački institut za mladež i društvo)