Ne slučajno baš u tjednima kad se u Hrvatskoj hoda za život, zagovornici ubijanja nerođene djece – baš poput one snahe u Šumi Striborovoj – jednostavno ne mogu skriti svoj zmijski jezik.
Vrijeđaju se sudionici Hoda za život, a neke poruke koje se mogu čuti na njihovim prosvjedima bez ikakve dileme predstavljaju glasove iz samog pakla.
Tako se poručuje kako nema „svaki svrš pravo na ime“, a saborska zastupnica Sandra Benčić poručuje kako se čovjek postaje tek rođenjem. Ova se proslavila i dodatnim pojašnjenjem kako fetus nema OIB. Znači li to da i tek rođeno dijete koje još nije upisano u maticu rođenih i nema OIB također nije čovjek?
Embriologija nema dvojbe oko toga da život počinje začećem. Negiranje te znanstvene činjenice obično je praćeno stupidnim pojašnjenjima od kojih neka ne samo u simboličkom, nego i u stvarnom smislu imaju demonski karakter.
Takvu izjavu, koja istodobno predstavlja i vrijedan prilog znamenitoj knjizi „Povijest ljudske gluposti“ Paula Taborija i kršćanskoj demonologiji, neki je dan na N1 televiziji dala Ana Horvat Vuković s katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Govor iz samog pakla
Horvat Vuković je, naime, rekla:
„Ljudi su odjednom otkrili latinske riječi pa su fascinirani sa feticidom itd. Radi se o tome da medicinska terminologija nije pravna terminologija. Nas ne zanima je li to ovula, fetus, embrij, itd. Dok nisu započeli trudovi prekid trudnoće je prekid trudnoće, nikakvo ubojstvo djeteta, zašto što dijete ne postoji dok se ne rodi, nema pravnu osobnost. Do tog trenutka njegovi roditelji odlučuju o njegovim najboljim interesima i što i kako dalje“.
Ovo je govor iz samog pakla.
Još su stari Rimljani imali pravilo: nasciturus pro iam nato habetur quotiens de commodis eius agitur – začeto, a nerođeno dijete, smatra se rođenim ako se radi o njegovim pravima.
Profesorica na Pravnome fakultetu očito je prespavala neke satove na prvoj godini fakulteta.
A spavalo se i u osnovnoj školi. Biologija jasno govori da život nastaje začećem. Začeto ljudsko biće ima vlastitu genetsku strukturu, različitu od očeve i majčine, jedinstvenu i neponovljivu. Radi se o početku razvoja ljudskoga bića odnosno čovjeka.
Kontinuitet života je, naime, temeljna biološka pretpostavka.
Oni koji negiraju ove biološke datosti, sutra će se vjerojatno, kao što to već imamo kod nekih bioetičara na Oxfordu, zalagati i za ubojstvo tek rođenog djeteta. Jednostavno je: njima, ljudima demonskih inspiracija, smeta život. Riječ je o kulturi smrti. I tu je kraj svake priče.
A tragedija je tim veća što Ana Horvat Vuković predaje studentima ustavno pravo. Nema sumnje kako će od nje mnogo toga „naučiti“…