Milorad Pupovac konstanta je hrvatske politike već puna tri desetljeća. Uvijek u patničkoj pozi, suznoga oka i teatralnoga govora, na jaslama „ustaških kuna“, on dokazuje ugroženost srpstva u Republici Hrvatskoj.

„Kult ugroženog Srbina“ staro je i djelotvorno sredstvo velikosrpske politike već više od sto i pedeset godina. Srbi su uvijek i jedino žrtve, ali nikada ne mogu biti ni za što odgovorni – formula je toga kulta.

Kako bi se dokazala njihova „ugroženost“ bizantinski lukavo i maliciozno ne preže se ni od laži, manipulacija i krivotvorina. Tamo gdje su manjina, Srbi su ugroženi, a tamo gdje su većina manjinske skupine ne smiju ni pisnuti. Ipak, oni su ti koji su ugroženi…

Svi se još dobro sjećaju velikosrpske agresije 1991. koja se pokrenula upravo po krinkom toga da su Srbi u Hrvatskoj ugroženi.

„Izdržite još malo!“

Udarnici „srpskoga sveta“ ističu kako su konstitutivni mitovi „srpske istorije“ kult Svetoga Save, kosovski i jasenovački mit. Tome se u novije vrijeme pridružuje i mit o „Oluji“ kao o pogromu nad Srbima. Pritom se redovito govori o agresiji na tzv. Republiku Srpsku Krajinu čime se negira hrvatski teritorijalni integritet.

Za razliku od svoja dva brata, koji su bili u vojsci terorističke paradržave tzv. RSK (jedan od njih je na fotografiji u vojničkim hlačama), Milorad Pupovac je za vrijeme rata ostao u Zagrebu, no potajno je priželjkivao pobjedu balvanaša iz Knina.

To je potvrdio i jedan od vođa srpske pobune u zapadnoj Slavoniji Veljko Džakula tijekom predaje Pakraca hrvatskim snagama. Tadašnji američki veleposlanik u RH Peter Galbraith tada je Džakuli i ostalima prigovorio zašto nisu bili mudri kao Pupovac, na što mu je Džakula doslovce odgovorio: „…. vas on, jedno govori nama, a drugo vama. Nama je govorio: ‘Izdržite još malo!’“.

Nakon rata HDZ-ova vlast redovito je kooptirala Pupovca i njegove SDSS-ovce u Vladu, više zbog pokazivanja pred Bruxellesom, nego zbog političke konjukture i poslijeizborne matematike. Radije SDSS, nego HSP ili Domovinski pokret.

„Lekar“ Stamimirović kao siva eminancija SDSS-a

Pritom treba imati na umu da je siva eminencija SDSS-a Vojislav Stanimirović koji je pad vukovarske bolnice nazvao padom „poslednjeg ustaškog uporišta“. Ovaj kasniji gradonačelnik Vukovara (zamislite samo tko je, kakva moralna mizerija, mogao nakon 18. studenog 1991. biti gradonačelnik Vukovara!) i kasniji ministar u terorističkoj vladi RS-a, 2008. je dao do znanja sljedeće: „Da se ponovno nešto dogodi u Vukovaru, isto bih učinio!“.

Taj i takav Stanimirović vjerni je Pupovčev drugar kojega je ovaj branio u svakoj prilici. Ta ipak su i Pupovčeva braća bila na istoj strani kao i „lekar” Stanimirović, zar ne?

Milorad Pupovac i njegova SDSS braća toliko su se osilili posljednjih godina da su počeli prijetiti Hrvatima u Saboru. U državi čiji su veliki dio njihova braća razorila pred trideset godina. Velikosrpska bahatost jednostavno nema granica, a hrani ju hrvatska politika.

Posebno je zanimljivo to da Pupovac (čije „Novosti“, financirane kunama ustašicama, iz tjedna u tjedan izruguju i dezavuiraju hrvatsku državu) svih ovih godina redovito odlazi na konzultacije u Beograd, a njegovi postupci u sukobima Zagreba i Beograda nedvojbeno ukazuju na to da ovaj djeluje kao beogradski agent.

Pupovac je jak onoliko koliko mu to dopusti hrvatska politika

Najnoviji su primjer optužnice protiv hrvatskih pilota koji su optuženi za bombardiranje izbjegličkih kolona 1995. Predsjednik Vlade Andrej Plenković rekao je da Hrvatska ne će raspravljati optužnice te da će ih, kada i ako dođu, odbiti.

U razgovoru za jednu televiziju Pupovac je poručio – a to je poruka nikome drugome nego samome Plenkoviću – da nije vrijeme za junačenje, da Hrvatska nije u prilici da blokira Srbiju na putu u EU, da su krive obje strane, hrvatska i srpska itd.

Pupovac se otvoreno svrstao na stranu Beograda, Vučića i „srpskoga sveta“, a pritom, naravno, namjerava nastaviti ucjenjivati Hrvatsku svojom potporom o kojoj ovisi saborska većina.

Ipak, mnogi u Hrvatskoj preuveličavaju utjecaj Milorada Pupovca Suznog. On je jak onoliko koliko mu to dopusti hrvatska politika. Ni Svetozar Pribićević ne bi imao utjecaj kakav je imao da mu to nisu dopustili hrvatski „mudraci“ u Hrvatsko-srpskoj koaliciji.

Da hrvatska politika odluči lupiti šakom o stol pupovčevanju u Hrvatskoj došao bi kraj.

Svojim recentnim izjavama Pupovac je prešao politički Rubikon.

Ako vladajuće strukture na ovo primjereno ne reagiraju, posljedice će i po njih i po Hrvatsku biti – pogubne.