Sjedinjene Države učinit će svoj dio posla kako bi ublažile tenzije s Kinom i spriječile sukob, iako Peking postaje sve agresivniji u azijskoj regiji, uključivo i u blizini Tajvana, rekao je jučer američki ministar obrane Lloyd Austin.
Austin je na azijskom sigurnosnom skupu istaknuo da će SAD i dalje stajati uz svoje saveznike, a to znači i Tajvan za koji Kina tvrdi da je njezin uz obećanje da će ga ako treba zauzeti i silom ako Taipei proglasi neovisnost.
Austin se sastao i s kineskim ministrom obrane Wei Fengheom, istaknuta je želja za boljim upravljanjem svojim odnosima, no ništa konkretno nije dogovoreno.
Iako je trenutno u fokusu Rusija zbog agresije na Ukrajinu, Kina je dugoročno najvažniji američki geopolitički, geostrateški, geoekonomski i sigurnosni rival. To je proklamirano u Strategiji nacionalne sigurnosti SAD-a i o tome postoji konsenzus demokratskog i republikanskog političkog establishmenta.
Nema nikakve dvojbe da će rivalstvo Washingtona i Pekinga presudno kalibrirati međunarodne odnose i međunarodnu sigurnosnu arhitekturu 21. stoljeća.
SAD i Kina već se nekoliko godina nalaze u stanju hladnoga rata, a Peking gradi ograničeni savez s Ruskom Federacijom. Sedamdesetih odnosno osamdesetih godina prošloga stoljeća upravo je odvajanje Sovjetskog Saveza i Kine, znameniti Kissingerov manevar, donijelo SAD-u pobjedu u hladnome ratu.
Danas se na određeni način ostvaruje crna prognoza Zbigniewa Brzezinskog. On je 1997. u knjizi „Velika šahovska ploča” napisao: „Sjedinjene Američke Države trebaju biti svjesne ozbiljnih opasnosti ulaska u strateško savezništvo Kine i Rusije, u koje ih djelomično može gurnuti unutarnja politička i ideološka inercija, a dijelom i loše koncipirana vanjska politika SAD-a. Za Sjedinjene Države ništa ne može biti opasnije od bliskoga saveza ovih dviju sila”.
Najopasnije točke
Najopasnije točke američko-kineskih odnosa su Južnokinesko more, Istočnokinesko more i Tajvanski tjesnac. Azijsko-pacifička regija, odnosno Indo-Pacifik predstavlja regionalni aspekt američko-kineskoga geopolitičkog rivalstva, ali i onaj koji ima konfliktne potencijale za izbijanje vrućega rata.
Rivalstvo Washingtona i Pekinga obuhvaća mnoga područja: od diplomacije i trgovine preko visoke tehnologije do informacijskog i vojno-sigurnosnog područja.
Kina ne može postati regionalni hegemon niti globalna sila ako ne ostvari dominaciju u ovoj regiji i odande ne istisne američki utjecaj. S druge strane, budući da je riječ o regiji najvećega gospodarskog rasta u koju se seli težište svjetske moći, Sjedinjene Američke Države, ako žele ostati velikom silom, ne mogu napustiti ovu regiju i tamošnje saveznike.
Trumpov mandat doveo je do eskalacije geopolitičkog rivalstva Washingtona i Pekinga, posebno u razdoblju nakon izbijanja korona-krize, a budući da će njihov odnos, prema svemu sudeći, tranzitirati u trajno strateško rivalstvo za međunarodnu stabilnost i međunarodnu sigurnost ključna bi bila njegova transformacija prema upravljanome strateškom rivalstvu, u multipolarnome svijetu koji nastaje pred našim očima.