Dražen Petrović nije bio samo legendarni košarkaš, jedan od najvećih u europskoj povijesti i jedan od prvih Europljana koji se dokazao u NBA.
Za Hrvate Dražen je športska ikona, ali i jedan od simbola otpora protiv velikosrpske agresije.
Početkom devedesetih sa Stojkom Vrankovićem štrajkao je glađu u New Yorku ispred zgrade UN-a zbog ratne agresije na Hrvatsku.
Ovih dana doznajemo da se o legendi, očito povodom tridesete obljetnice tragične smrti, iduće godine snima film. I ne samo da se snima film, nego je i HAVC – poznat po dotiranju mnogih protuhrvatskih projekata – dao za snimanje filma pet milijuna i 500 tisuća kina.
Kakvo je to čudo pa HAVC sponzorira film o hrvatskoj športskoj legendi?
Odgovor se krije u osobi redatelja filma.
Redatelj filma, naime, nije nitko drugo nego Danilo Šerbedžija, sin Rade Šerbedžije.
U doba Jugoslavije, kad se htjelo opravdati prezastupljenost Srba u institucijama Socijalističke Republike Hrvatske, govorilo se da “ne ćemo valjda brojati krvna zrnca, ne ćemo se prebrojavati”.
Kod Danila nisu problem krvna zrnca (mnogi su Srbi dali velik doprinos hrvatskoj kulturi), no je li normalno da film o Petroviću, koji se na svoj način borio protiv velikosrpske agresije, režira sin glumca koji je početkom devedesetih pobjegao u Miloševićevu Srbiju, a na ruševinama spaljenog Vukovara snimao film Dezerter?
Neki bi rekli da sinovi nisu krivi za grijehe otaca. No zar bi se našao netko normalan tko bi tvrdio da sin Danilo nije na istim stazama kao i njegov otac?
Da nije – HAVC ga nikada ne bi financirao.
Dva i dva su još uvijek četiri…
