Iako su Francuska i Hrvatske države koje bi bilo jako teško usporediti zbog same povijesti i uloga koje imaju unutar Europske unije, ipak su Macron i Plenković pokazali da se ne razlikuju previše po ideološkom modelu upravljanja političkom zajednicom. No koja je razlika u dvjema vladajućim političkim strankama i kakav je odnos već navedenih političara prema vlastitoj religiji (katoličanstvu)?

Što se tiče katoličanstva, jedan i drugi su poznati kao “praktični“ političari, pa samim time i praktični vjernici. Našemu premijeru nije strano pohađanje liturgijskih slavlja kada su tamo televizijske kamere, a Macron se zna zaigrati s vrijednostima Pete Republike kada ode na sastanak s crkvenim velikodostojnicima i pozove ih da sudjeluju u ekonomskoj i društvenoj obnovi zemlje. No važno je istaknuti da jedan i drugi u katoličanstvu vide bazu iz koje mogu privući određeni broj glasača, budući da umjereni konzervativci čine značajnu bazu glasača i upravo oni odabiru liniju manjega otpor glasajući za stranku koja je “umjereni centar ili desnica“.

Nadalje, što se tiče političkih platformi, jako je teško reći što je od HDZ-a ostalo desno ili konzervativno, jer je vladajuća elita unutar stranke po svome gospodarskom i svjetonazorskom modelu od davnih dana lijevo orijentirana. Jedna od temeljnih političkih odluka HDZ – a kroz godine je sustavan upliv države u tržište rada, što je rezultiralo stvaranjem beskorisnog birokratskog aparata i paradržavnog sektora. A što se tiče svjetonazorskih pitanja sama stranka po svome programu nema niti jednu poveznicu sa kršćanstvom. Po pitanju pobačaja, te trenutnom stavu da braka ne mora biti zajednica između muškarca i žene, i stavu oko ekonomskih odnosa unutar društva (nepostojanju jednakosti prilika i jednakosti dostojanstva) predstavlja jednu klasičnu građansku stranku koja moral vidi kao sredstvo za ostvarivanje ciljeva.

Macronova politička stranka „La République En Marche“ je za razliku od hrvatskog profitabilnog „desnog-centra“ otvorena centristička stranka koju podržavaju različite društvene grupe u Francuskoj. Sam pokret je ostvario veliki uspjeh na izborima 2017, ali je tijekom pet godina vladavine Emmanuela Macrona ušao u ogromne probleme. Buržujski bankar nije uspio ostvariti niti jednu od četiri velike reforme (birokracije, zdravstvenog sustava, migracije i mirovinskog sustava) koje je najavio.

Iako njegova stranka potiče ekonomski liberalni program, ipak je u drugoj predsjedničkoj kampanji kod Macrona bila jasno definirana ideje da treba povećati poreze (za pedeset posto) onima koji nasljeđuju imovinu i prisiliti samu državu da kupuje francuske proizvode (iako je nejasno kako bi zaobišao restriktivne zakone Europske unije o državnim potporama). Nadalje, Macron se kao socijalni liberal javno izjašnjavao afirmativno po pitanju pobačaja (smatrajući ga je jednim od temeljnih prava u EU), te je 2022. potpisao zakon kojim se dopušta pobačaj do četrnaestog tjedna od začeća umjesto prijašnjih dvanaest tjedana. Isto tako, francuski predsjednik smatra da se obitelj “transformirala“ te da treba dati parovima koji žive zajedno jednak ekonomski status kao klasičnim obiteljima (što sve skupa uvelike podsjeća na trenutnu HDZ-ovu politiku).

U konačnici, teško je reći što je od Macronove želje za “modernizacijom“ i “reformom“ Francuske zaživjelo, jer se zemlja nalazi u najvećoj ekonomskoj krizi od 1985. i isto tako u moralnoj krizi zbog mnogih neriješenih društvenih pitanja. Međutim, za razliku od francuskih konkretnih problema u Hrvatskoj inflacija i neriješena društvena pitanja očigledno nisu teme kojima će se javnost previše baviti.

Kao društvo imamo mnogo važnijih problema…. od praćenja redovnih uhićenja HDZ-ovih političara, preko rasprava takozvane “ljevice“ i “desnice“ u Saboru, do mainstream prikaza turističke sezone koja za našu zemlju predstavlja metafizičku verziju četvrte i pete industrijske revolucije. Sve u svemu, Macron i Plenković se suočavaju s drugačijim izazovima, ali se de facto ne razlikuju po pitanju svjetonazorskog pogleda na svijet.