Izraelski povjesničar i filozof Juval Harari, poznati glasnogovornik planova globalističke elite, u svojim knjigama predviđa da će uspon umjetne inteligencije i biotehnike u 21. stoljeću promijeniti svijet.
Ljudi će proizvoditi ne samo životinje i biljke, nego i nove ljude prema svojim željama, pri čemu će kiborzi, kao spoj čovjeka i računala, postati nešto „novo normalno“. A „normalne“ će biti i sve veće nejednakosti, baš kao u prozi Georga Orwella. Oni kojima će biti dostupne tehnologije i izumi koji jamče poboljšanje tjelesnih i duhovnih sposobnosti bit će „jednakiji“ od onih koji ne će imati te mogućnosti.
Pokojni engleski fizičar Stephen Hawking smatrao je da bi umjetna inteligencija mogla marginalizirati i uništiti svoje ljudske kreatore ako inženjerima ne uspije ugraditi etiku u to područje. Upozoravao je na to da umjetna inteligencija može razviti svoju volju koja može biti u konfliktu s našom i koja nas može razoriti.
Hawking je upozorio i na to da bi se umjetna inteligencija mogla osamostaliti i redizajnirati sebe na još višoj razini i da bi stvaranje umjetne inteligencije moglo značiti kraj ljudske civilizacije.
Istraživač robotike Hans Moravec u poznatom djelu The Future of Robot and Human Intelligence još prije trideset godina najavio je razdoblje posthumanizma: „Što nam predstoji jest budućnost koja bi se s našega sadašnjeg gledišta najbolje mogla opisati riječima postbiološka ili čak natprirodna. To je svijet u kojem će ljudska vrsta biti pogođena kulturnom promjenom podčinjenom umjetnoj sudbini (…) U sljedećem stoljeću strojevi će mutirati u entitete toliko složene kao što smo i mi sami i možda u nešto što nadilazi sve što smo dosad znali…“
Ruski filozof Nikolaj Berdjajev smatrao je da era civilizacije (spenglerovska razlika kulture i civilizacije) i započinje „pobjedonosnim ulaskom strojeva u ljudski život, koji prestaje biti organski i gubi vezu s prirodnim ritmom“.
Prognozirajući posljedice uvođenja tehnike i stroja u život čovjeka Berdjajev je u kratkoj studiji Čovjek i stroj, objavljenoj 1933. u Parizu, zapisao da mu se ponekad priviđa strašna distopija: „Nastat će doba savršenih strojeva, kojima bi čovjek mogao upravljati svijetom, no čovjeka više neće biti. Strojevi će sami raditi savršeno i postizavati najveće učinke“.
U odnosu čovjeka i tehnike Berdjajev uočava ponavljanje prve pobune stvora protiv Stvoritelja. „…Tragedija je u tom, da tvorevina ustaje protiv svog tvorca, da mu se više ne pokorava. Tajna istočnog grijeha – u pobuni je stvora protiv Stvoritelja. Ona se ponavlja u povijesti čovječanstva. Prometejski duh čovjeka nije u stanju zavladati po njemu sazdanom tehnikom…“.
Pojedini autori već danas govore o dolazećem „rasnom ratu“ između ljudi i kiborga. Ideologija transhumanizam ne želi – kao ostale totalitarne ideologije – stvoriti „novog čovjeka“, ona ga želi nadvladati i zamijeniti strojem.
Nakon svih suludih ideologija 20. i 21. stoljeća čini se da je transhumanizam onaj zadnji stadij progresističkog ludila.