Jako je zanimljivo pratiti natpise u određenim medijima kako je SAD, a sve više je to vidljivo i u Hrvatskoj, duboko polarizirano i podijeljeno društvo. Suprotne povorke. Suprotstavljene ideologije. Različite zastave. Da, i? Jel to nešto loše? Nije li to bit demokracije (bar bi trebala biti) – višeglasje? U čemu je problem? Svi moraju misliti isto? Nije li to totalitarizam? Polifonija vam para uši? Budimo iskreni – priču o branjenju prava na suprotno mišljenje majstorski su nam prije nekoliko stotina godina podvalili oni koji koji su pod krinkom slobode i dijaloga htjeli zatrti nešto drugo. I zaista su uspjeli. I još uvijek uspijevaju – iskreno me čak i čudi broj katolika koji nekakav ideal društva vide u nepodijeljenosti, netalasanju, argumentiranoj raspravi, uvažavanju – da nastavim? Shvatite jednom za svagda – zlo ne dijalogizira s dobrim. Ono je zlo u svojoj naravi i nikad ne može stati. Može se maskirati u lažnu brigu, priču o pravima, čovjekoljublje – ali samo nakratko. Vrlo će brzo pokazati pravo lice ako mu se suprotstavite – svaka uljudna rasprava prestaje, a na scenu stupa urlanje, mržnja, agresija, vrijeđanje, otkazivanje, nasilje – već viđeno poput tantruma dvogodišnjaka koji se baca na podu dućana jer ne može dobiti što želi. Zašto misle da moraju dobiti to što žele? Jer imaju medije, stječe se lažan privid da je tome tako kako oni misle i nikako drugačije. Mediji pišu i objavljuju jednu stranu priče, a ovi se tantrumično bacaju po ulicama kad shvate da postoji, iznenađenje- i druga strana priče i ljudi koji je zastupaju. U borbi dobra i zla nema sredine. Čak i kad si bljutav i ponavljaš njihove, “ali” izgovore odabrao si stranu. Mislim da ovo polako i najnaivnijima postaje jasno. Kakva demokracija, kakva tolerancija, kakvi bakrači. Koristit će je dok im ide u prilog, jednom kad im postane kontraproduktivna prebacit će se na totalitarne metode bez da trepnu. Pustite lažnu priču o pravima. Imate SAVJEST. Ona je početak i kraj svake priče. Ona vrlo dobro prepoznaje što je dobro, a što zlo, tko zastupa život, a tko smrt. I ona zna da se zlu ne popušta. Ljudi moji. Ne morate biti unisoni. Sami znate odabrati dobro.