Novinar „Jutarnjeg lista“ (već je ta konstatacija vrlo indikativna!) Robert Bajruši, koji u slobodno vrijeme voli pisati knjige o lijevim ekstremnim fenomenima kao što je platforma Možemo! (ovdje vrijedi ona sličan se sličnu veseli), ljuti je i jedan od najljućih boraca protiv katolibanizacije i fašizacije hrvatskog društva.

Ovaj duboko prosvijećeni i napredni literat nije mogao ne komentirati nedavnu odluku američkog Vrhovnog suda o ukidanju ustavne zaštite tzv. prava na abortus.

Prema Bajrušiju ova odluka daje krila i „katolibanskoj desnici“ u Hrvatskoj. Literat – jezikom 1945. godine – podsjeća kako su „desno-klerikalni ekstremisti“ 2013. uspjeli progurati referendum o braku. Ipak, dosljedan kakav jest, i literat bi mijenjao Ustav kako bi se „onemogućilo utjecaj radikala na hrvatsko društvo“.

Tko su radikali?

Radikali su, dakako, svi oni koji su protiv ubijanja nerođene djece, koji su katolici i ne preziru državu u svojoj žive. Mainstream su oni koji vole ideologiju abortizma, a uz to su antiteisti i oikofobi. To su kriteriji ne-radikalizma i naprednosti. Dakako, prema literatu. Tko drugačije kaže, taj kleveće i laže.

Novinar i literat Bajruši u svome velevažnom uratku podsjeća kako je Europski parlament pred godinu dana usvojio rezoluciju Freda Matića o seksualnom i reproduktivnom zdravlju žena, kojom se traži da države članice poštuju i osiguraju pravo na legalan pobačaj, no – upozorava budni Bajruši – konzervativci i vjerski fanatici nemaju namjeru odustati (neprijatelj nikada ne spava – rekli bi komunisti!).

Bajruši genijalno zaključuje: „Nisu u pitanju samo prava žena, nego puno više od toga. U opasnosti je cjelokupni poredak utemeljen poslije 1945., koji sada zajedno pokušavaju srušiti Vladimir Putin i klerikalni nacionalisti, subraća u džihadu protiv liberalne demokracije“.

Kako je Vladimir Putin zbog agresije na Ukrajinu trenutno na Zapadu percipiran kao dežurno zlo, učinilo se literatu Bajrušiju zgodnim hrvatske nacionaliste povezati s Putinom.

Pritom, jadan, ne shvaća da mu nisu poznate elementarne činjenice (za početak, velika je većina hrvatskih nacionalista proukrajinske orijentacije) i da ga vodi jedino mržnja prema katoličanstvu i prema ljudima drugačijega političkog svjetonazora.

Vladimir Putin je, naime, veliki poklonik SSSR-a do to mjere da je njegov raspad nazvao „najvećom geopolitičkom katastrofom 20. stoljeća“. Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika postala je prva zemlja na svijetu koja je 1920. dopustila pobačaj u svim okolnostima.

I danas se Rusija nalazi na samome vrhu liste zemalja prema broju abortusa.

To što Vladimir Putin – radi pridobivanja simpatija dijela naivnih desničara i konzervativaca u Europi – formalno istupa protiv rodne i LGBT ideologije – malo znači ako je stopa abortusa u Rusiji i dalje visoka. Prema plodovima (djelima) ćete ih njihovim prepoznati.

Uostalom, čak da Putin i iskreno podupire pojedine ideje kao i hrvatski nacionalisti, ovdje jasno vrijedi ona da ako su i Charles de Gaulle i Hitler antikomunisti to – za čovjeka zdravog razuma – ne znači da de Gaulle=Hitler.

Neka se preseli u Rusku Federaciju

S obzirom na to da je stopa abortusa u Rusiji viša nego u Hrvatskoj predlažemo Bajrušiju da se preseli u Rusku Federaciju jer će se tamo bolje osjećati. Tamo se puno efektnije nego u Hrvatskoj ubijaju nerođena djeca.

A imaju Bajruši i današnja ruska politička nomenklatura još dvije velike sličnosti.

Prva je sličnost duboka i nepatvorena mržnja prema katoličkoj vjeri.

Druga se odnosi na borbu protiv tzv. fašista i tzv. nacista.

Bajruši tako u jednome od prijašnjih uradaka viče da se „šovinizam i fašizam šire (…) poput plamena i pitanje je trenutka kada će izbiti požar!“. Bajruši se pita „do kada ćemo podsjećati koliko nam je antifašizam važan“, ali i to „zašto se Hrvati srame svog antifašizma“.

Kako u Hrvatskoj nije postojao antifašizam demokratskog tipa, nego komunistička revolucija, koja je svoje uzore imala u Sovjetskom Savezu (koji Putin simpatizira), jasno je da novinar i literat Robert Bajruši koristi slični narativ kao i današnja agresorska Ruska Federacija.

Kao što Bajruši vidi fašiste koji izranjaju Hrvatskom, tako i Putin i njegova svita vode rat protiv ukrajinskih fašista i žele denacifikaciju Ukrajine. Isti su to narativi i ista nadahnuća.

S obzirom na sve rečeno teško je čovjeka koji cijeni zdrav razum uvjeriti da Bajruši nije potajni ljubitelj Putina, ali zbog ugađanju zahtjevima mainstream trenutno ne smije istupati drugačije.

Pozivamo zato novinara i literata Roberta Bajrušija da bude muško (ako se takvim osjeća, ne želimo prejudicirati njegov rod jer je to diskriminirajuće i katolibansko) i da prizna svoje prave sovjetske uzore.

Cijela napredna ljevica u Hrvatskoj tada će moći u glas zapjevati:

“Uz Putina i Bajrušija / dva junačka sina / nas ne će ni pakao smest / ko drukčije kaže / taj kleveće i laže / i osjetit našu će pest!”.