Rođen kao Francesco Forgione, Padre Pio je odrastao u obitelji farmera u južnoj Italiji. U dobi od 15 godina Francesco se pridružio kapucinima i uzeo ime Pio. Zaređen je 1910., a unovačen je tijekom Prvog svjetskog rata. Nakon što je otkriveno da ima tuberkulozu, otpušten je. Godine 1917. dodijeljen je samostanu u San Giovanni Rotondo, 75 milja od grada Barija na Jadranu.
(Knjigu “Otac Pio – put prema svetosti” može naručiti na poveznici)
Dana 20. rujna 1918., dok je slavio svoju zahvalu nakon mise, Padre Pio je imao viziju Isusa. Kad je vizija završila, imao je stigme na rukama, nogama i boku.
Padre Pio rijetko je napuštao samostan nakon što je primio stigme koje su krvarile kroz čitavih 50 godina, ali autobusi puni ljudi ubrzo su počeli dolaziti da ga vide. Nakon jutarnje mise u 5 ujutro u prepunoj crkvi satima je ispovijedao, a neki od ljudi koji su bili kod njega na ispovijedi rekli su da je znao pojedinosti iz njihova života koje nikad nisu spomenuli. Padre Pio je vidio Isusa u svim bolesnima i patnicima. Na njegov poticaj izgrađena je lijepa bolnica na obližnjoj planini Gargano.
Brojni su ljudi izvijestili o izlječenjima za koja vjeruju da su primljena po zagovoru Padre Pija. Preminuo je 23. rujna 1968., a blaženim je proglašen 1999. godine.
U jednoj od najvećih ceremonija u povijesti, papa Ivan Pavao II proglasio je svetim Padre Pija iz Pietrelcine 16. lipnja 2002. Bila je to 45. ceremonija kanonizacije u pontifikatu pape Ivana Pavla. Više od 300.000 ljudi hrabro se suočilo s velikom vrućinom dok su ispunjavali Trg svetog Petra i obližnje ulice.
Čuli su kako Sveti Otac hvali novog sveca zbog njegove molitve i milosrđa.
“Ovo je najkonkretnija sinteza učenja Padre Pija”, rekao je papa. Također je istaknuo svjedočanstvo Padre Pija o snazi patnje. Ako se prihvati s ljubavlju, istaknuo je Sveti Otac, takva patnja može dovesti do “privilegiranog puta svetosti”.
Danas je blagdan sv. Pija, a tom prilikom donosimo nekoliko njegovih poticajnih misli.
Svijet bi lakše preživio bez sunca nego bez svete mise.
Imaj na umu: što je više neka duša Bogu draga, to će više biti na kušnji. Stoga budi hrabar i uvijek idi naprijed.
Ne zamaraj se stvarima koje stvaraju zabrinutost, nemir i tjeskobu. Potrebno je samo jedno: uzdići duh i voljeti Boga.
Molitva je izlijevanje našeg srca u srce Božje.
Kada bi se i svijet okrenuo naglavce, kada bi sve bilo u mraku, u dimu i metežu, Bog je s vama. Čega se bojati.
Volite i vježbajte jednostavnost i poniznost. Ne brinite o osudama svijeta jer ako svijet nema što reći protiv nas, ne bismo bili istinske Božje sluge.
Ako nas spopadne kakva klonulost ili slabost duha, trčimo do podnožja Križa, pripojimo se nebeskim mirisima pa ćemo nedvojbeno biti osnaženi.
Preskupo te Bog platio da bi te ostavio.
Prepustite se u ruke Marijine. Ona će se pobrinuti za vas. Ne možemo živjeti bez krunice.
Ispovijed je pranje duše. Na ispovijed morate ići najmanje jednom tjedno. Ne želim da duše ostaju bez ispovijedi više od tjedan dana. Čak i čista, prazna soba skuplja prašinu – vratite se nakon tjedan dana i vidjet ćete da joj je potrebno ponovno brisanje prašine!
Ne bojte se neprijatelja: on ne može ništa napraviti protiv letjelice vašega duha, jer je njezin pilot Isus, a zvijezda vodilja Marija.
Svetost znači, u ime ljubavi Božje, voljeti bližnjega kao samoga sebe. U tom smislu svetost znači voljeti čak i onoga koji nas proklinje, mrzi i progoni te mu činiti dobro.
Nemoj sijati u tuđem vrtu, već dobro obrađuj svoj; nemoj željeti biti ono što nisi, već dobro želi biti ono što jesi.
Tko počinje voljeti, mora biti spreman patiti.
Nemoj da ti dušu uznemirava tužna predstava ljudske nepravde: i ona u ekonomiji stvari ima svoju vrijednost; i na njoj ćeš jednoga dana vidjeti kako se uzdiže neizbježni trijumf Božje pravde!