Episkop banatski Nikanor u govoru pred vjernicima Srpske pravoslavne crkve nedavno je srpsku premijerku Anu Brnabić nazvao „kćeri i unukom srpskih koljača”.
Iako je riječ o unuci oficira JNA koji je je bio toliko prosrpski nastrojen da je ostao živjeti u Srbiji, episkopu Nikanoru ni to nije dovoljno. Ako netko samo ima kap hrvatske krvi za njega je taj ustaša i koljač.
Odakle toliki radikalizam episkopa Nikanora?
Za početkak treba istaknuti kako je riječ o alkoholičaru koji u pijanom stanju ne bira riječi.
Ipak, kad su u pitanju Hrvati važnije je to da je Nikanor rodom iz Hrvatske, iz Medviđe kod Benkovca pa je razlog protuhrvatskog radikalizma kod ovoga hrvatomrsca očito, zaključili bismo, u velikome žalu za „Krajinom“.
U vrijeme rata bio je na čelu Eparhije gornjokarlovačke, a istaknuo se u sijanju mržnje prema Hrvatima i u bodrenju četničkih koljača.
“Ko je taj mirotvorac koji miri Srbe i Hrvate, te vjekovne neprijatelje? Srbi – žrtve, ustaše – zločinci i krvoloci. Srpski narod zna i pamti a istorija dužna ne ostaje. Imajte u vidu da će svako od nas polagati pred sobom i pred istorijom, srpskoga naroda ispit, a kako će ga položiti, to će najviše od njega zavisiti. Braneći vas, braneći kućom braneći srpsku zemlju, oslobađajući je od ustaškog terora koji nikada prestao nije na ovim prostorima”, rekao je Nikanor u prosincu 1991. pokapajući 22 srpska pobunjena vojnika poginula u borbi s Hrvatskom vojskom.
Bilo je to u glinskome kraju gdje su Srbi nakon ovoga govora u Joševici ubili 22 hrvatska civila, uključujući i četvero djece.
Nikanor nije nikakva iznimka, nego je je ogledalo srpsko-pravoslavnoga svećenstva. SPC, kao što je poznato, ne samo da je kao svetca proglasila Hitlerova štovatelja Nikolaja Velimirovića, nego i notorne koljače.
Tako u Drugome svjetskom ratu među „sveštenstvom“ SPC-a djeluje notorni zločinac pop Momčilo Đujić, Milorad Vukojičić „Maca“, koji je 2005. proglašen „svetiteljem“, a u nekim je krugovima poznatiji kao „pop Koljač“, a djeluje i „svetitelj“ i „svetomučenik“ Joanikije Lipovac, koji u vrijeme rata surađuje s fašistima i nacistima.
Srpska pravoslavna crkva bila je, jest i bit će i dalje udarna snaga, spiritus movens, lučonoša velikosrpske ideje.
Gaženje hrvatskoga grba od strane pojedinih pravoslavnih srpskih igumana koji djeluju u Hrvatskoj, kao i činjenica da je mitropolit zagrebačko-ljubljanski, episkop Porfirije Perlić (danas patrijarh SPC-a), ulovljen kako u društvu nekoliko pravoslavnih „sveštenika“ pjeva odu četničkom koljaču popu Momčilu Đujiću, ta činjenica jasnije od ičega govori o naravi SPC-a u Hrvatskoj i danas.
SPC se ne bavi onime što bi joj trebalo biti temeljno poslanje – spasenje duša, nego se bavi promicanjem velikosrpske ideologije. Riječ je o parapolitičkoj i paramilitarnoj organizaciji i kao takvu ju u Hrvatskoj treba i tretirati.