Poljoprivrednici u Nizozemskoj smanjili su onečišćenje dušikom za gotovo sedamdeset posto kroz dobrovoljni sustav. Ali vlada kaže da to nije dovoljno i zahtijeva da se onečišćenje smanji za dodatnih pedeset posto do 2030.
Prema procjenama nizozemske vlade, 11 200 farmi od otprilike 35 000 namijenjenih uzgoju mlijeka i stoke moralo bi se zatvoriti prema politici trenutne vlade; a 17 600 poljoprivrednika moralo bi smanjiti ukupan broj stoke za polovicu do jedne trećine.
Nizozemska vlada zahtijevala je da se uzgoj životinja u potpunosti zaustavi na mnogim mjestima. Od preko 25,7 milijardi dolara koje je vlada izdvojila za smanjenje zagađenja, samo milijarda dolara je za tehnološke inovacije, a ostatak za otkup farmi.
Ovaj napor izazvao je žestoku reakciju među nizozemskim poljoprivrednicima, koji tvrde da se čini kako je vlada više zainteresirana za smanjenje uzgoja životinja, nego za pronalaženje rješenja koje štiti njihovu egzistenciju.
„Zašto biste otkupljivali farme ili smanjivali broj stoke kada imate mogućnost ulaganja u inovacije?” upitala je Caroline van der Plas, osnivačica i jedina zastupnica u parlamentu stranke „Pokret poljoprivrednika – građana“ ili BBB na nizozemskom. „Automobilska industrija doživjela je inovacije posljednjih četrdeset godina. Nema manje automobila, a automobili koje imamo su čišći. Imamo čak i električne automobile. Zašto se onda prema poljoprivrednicima ne odnosimo kao prema automobilskoj industriji? Da im se da vremena za razvoj rješenja ili inovacije? Možemo proizvoditi hranu na puno učinkovitiji i čišći način ako to učinimo. A puno je jeftinije i poljoprivrednicima će predstavljati profit“.
Prosvjedi farmera u Nizozemskoj dolaze u vrijeme pojačane globalne nesigurnosti zbog nedostatka pšenice koja je nastala zbog ruske invazije na Ukrajinu, velikog izvoznika pšenice.
Nizozemska je najveći izvoznik mesa u Europi i drugi najveći izvoznik hrane po gospodarskoj vrijednosti u svijetu, nakon Sjedinjenih Američkih Država, što je izvanredan podvig za naciju upola manju od savezne države Indiane. Izvoz poljoprivrednih proizvoda donosi gotovo sto milijardi dolara prihoda godišnje. Stručnjaci pripisuju uspjeh Nizozemske tome što su poljoprivrednici prihvatili tehnološke inovacije.
Nizozemska je samo jedna od zemalja u kojima se vlade zalažu za oštra ograničenja uzgoja. Kanada, na primjer, traži smanjenje onečišćenja dušikom od trideset posto do 2030. Dok kanadska vlada kaže da ne nalaže smanjenje upotrebe gnojiva, već samo smanjenje onečišćenja, ipak će tako radikalno smanjenje onečišćenja u tako kratkom razdoblju biti moguće samo smanjenjem upotrebe gnojiva, a time i proizvodnje hrane. Troškovi za poljoprivrednike bi trebali biti između deset i četrdeset osam milijardi dolara.
„Ako gurnete poljoprivrednike uza zid bez da mu date drugu mogućnost, onda ne znam kako će ovo završiti“, rekao je Gunter Jochum, predsjednik Zapadno-kanadske udruge uzgajivača pšenice. „Pogledajte samo što se događa u Europi, u Nizozemskoj. Dosta im je toga”.
U Nizozemskoj su predložena ograničenja potaknuta zabrinutošću zbog onečišćenja tla i zraka, dok su kanadska ograničenja potaknuta željom za snažnim djelovanjem na klimatske promjene. Ali emisije stakleničkih plinova iz poljoprivrede blijede su u usporedbi s onima iz energetike. Dok su emisije CO2 zbog poljoprivrede u Kanadi porasle za osamdeset sedam posto između 1990. i 2020. godine, emisije iz proizvodnje nafte i plina utrostručile su se tijekom istog razdoblja. Sa zagađenjem je, međutim, stiglo više hrane. Prinosi proljetne pšenice u Kanadi porasli su preko četrdeset posto tijekom toga razdoblja.
Najdramatičnije posljedice vladine intervencije dogodile su se u Šri Lanki, gdje je zabrana gnojiva 2021. dovela do golemog smanjenja prinosa, što je izazvalo gladovanje i gospodarsku krizu koja je srušila vladu u srpnju. Budući da je poljoprivreda izvor stakleničkih plinova, napori vlada i protivljenje samog stanovništva mogu biti najava globalne krize.
Zašto su političari tako dogmatični, prema mišljenju njihovih kritičara, u vrijeme rastuće nesigurnosti hrane? Uostalom, očito je da strategija ne funkcionira, čak niti na njih. Nakon što su u Nizozemskoj farmeri blokirali autoceste, bacali gnojivo po cestama i palili požare u prosvjedima diljem zemlje, dobili su podršku šire javnosti. Da su izbori održani tada, vladajuće stranke izgubile bi značajan broj članova u parlamentu, dok bi Van der Plasova stranka „Pokret poljoprivrednik-građanin“ mogla osvojiti dovoljno glasova za formiranje nove vlade, s Van der Plasom kao premijerom.
U Kanadi je savezna vlada izazvala reakciju regionalnih vlada saveznih država Alberte i Saskatchewana. A nizozemski poljoprivrednici potiču prosvjede drugih poljoprivrednika diljem Europe, uključujući Njemačku, Poljsku i Italiju.
Što se točno događa?
„Zabluda pogrešno postavljene konkretnosti“
Kako bih bolje razumio situaciju, posjetio sam Nizozemsku u srpnju, razgovarajući s poljoprivrednicima, vladinim dužnosnicima i poljoprivrednim stručnjacima. Jedan od tih stručnjaka bio je dr. Rudy Rabbinge, umirovljeni profesor na Sveučilištu Wageningen u Nizozemskoj.
Profesor Rabbinge je proveo cijeli život radeći kao poljoprivrednik, znanstvenik i suosnivač organizacije „Zelene revolucije“, s dobitnikom Nobelove nagrade za mir Normanom Borlaugom, koja je doprinijela dopremanju moderne poljoprivredne tehnologije siromašnim zemljama i zemljama u razvoju počevši od 60-ih prošlog stoljeća. Brzo govoreći na izvrsnom engleskom, Rabbinge mi je ispričao kako je vlastitu obiteljsku farmu pretvorio u prirodni rezervat, koji je tijekom desetljeća pokazao stotinama uglednika koji su ga posjećivali. Rabbinge zagovara poljoprivredne tehnike koje „štite prirodu“ kako bi se povećali prinosi, a time i smanjila količina zemlje potrebne za poljoprivredu, čime se stvara više zemlje dostupne za očuvanje prirode korištenjem gnojiva i drugih kemijskih sirovina.
„Moj susjed, uzgajivač mlijeka, vrlo dobro radi svoj posao”, kaže Rabbinge. „I tu smo jedno kraj drugoga. Pozivam ljude da dođu vidjeti. Kofi Annan, bivši glavni tajnik Ujedinjenih naroda, došao je u posjet i zajedno smo pokrenuli Alijansu za zelenu revoluciju u Africi. Ali u Nizozemskoj imamo ministre koji kažu kako oni donose odluke, ali često nemaju iskustva i prepuštaju posao ljudima u ministarstvu”. Nitko od vladinih službenika nije došao u posjet, rekao je profesor, otkako je počela polemika.
Rabbinge mi je objasnio kako je sadašnja kriza započela davne 2006. kada je nizozemska vlada ukinula sustav „knjigovodstva minerala“ koji je on pomogao stvoriti. Prema tom sustavu, farmeri su mjerili unos dušika u obliku stočne hrane i gnojiva i mjerili izlaz dušika u obliku mlijeka i mesa. Iz toga su mogli izračunati koliko je onečišćenog dušika nastalo. Poljoprivrednici su poduzeli različite mjere kako bi smanjili onečišćenje i plaćali kazne za prekoračenje dopuštenih količina. Između 1995. i 2006., ovaj sustav smanjio je onečišćenje za sedamdeset posto.
Ovaj uspjeh završio je kada su se poljoprivrednici pobunili protiv nastojanja vlade da uskladi svoj sustav sa strožim propisima Europske unije (EU). Uplašeno radikaliziranim poljoprivrednicima, Ministarstvo poljoprivrede zaustavilo je sustav mineralnog knjigovodstva. Time je prekinuto i kontinuirano smanjene emisije dušika. „Bilo bi bolje da su ostali pri starom sustavu“, rekao je profesor Rabbinge, koji je okrivio ekstreme na obje strane – ministre zelene orijentacije i radikalne poljoprivrednike protiv vlade. (nastavlja se)