12. rujna Crkva slavi blagdan Imena Marijina. Ovim se blagdanom želi izraziti svetost i uzvišenost Bogorodice iznad svih ljudi, kao naše zagovornice i posrednice. Osim toga, ovim se blagdanom prisjećamo konkretnih povijesnih okolnosti iz 17. st., kada je kršćanska vojska zavapila Djevici Mariji za pomoć u obrani od turskih navala koje su prijetile osvajanju Beča i padu Habsburške Monarhije.
Prema povijesnim svjedočanstvima, kao blagdan Ime Marijino se počelo najprije častiti u španjolskoj biskupiji Cuenca još 1513. god., kasnije je prošireno i u Napuljskom Kraljevstvu, a u cijelu ga je Crkvu uveo papa Inocent XI., i to kao zahvalu za izborenu pobjedu kršćanske vojske nad Turcima kod Beča.
Nakon reforme katoličkog kalendara 1969. godine taj blagdan više nije općevažeći za cijelu Crkvu, nego se samo slavi u pojedinim biskupijama. U našem narodu ovaj blagdan ima veliko značenje, iako malo tko zna njegovu povijesnu pozadinu, nego se više radi o pouzdanju u Marijin zagovor i čašćenje Blažene Djevice Marije kao Bogorodice i naše zagovornice u svakoj životnoj situaciji, što je svakako uključeno u zazivanje Marijina imena.
Ime Marijino je slavno na zemlji i još slavnije na nebu. Anđeli Mariji služe, a ljudi joj se utječu u zagovor u svojim potrebama. Marija je biblijsko ime. Nosi ga više osoba koje se spominju u Svetom pismu. Najčasnija je među njima Isusova Majka, koju kršćani oslovljavaju: Blažena Djevica Marija, Majka Božja (Bogorodica). Upravo zato je Marija stoljećima najraširenije ime u kršćanskim zemljama, s vrlo mnogo inačica, a često i u sklopu s drugim imenima. Hrvatski oblik imena Marija uzet je prema latinskom izričaju: Maria.