Europski sud za ljudska prava u presudi od 4. listopada pokazao je nedostatke belgijskog sustava eutanazije, točnije neovisne Savezne komisije za kontrolu procesa eutanazije. Izvještaj je pokazao da je očigledno postojao plan da se prijeđe s odobrenja eutanazije pojedinaca s neizlječivim bolestima na pacijente s mentalnim bolestima ili depresijom te da je došlo do sukoba interesa jer je član Komisije izvršio eutanaziju.
U svojoj presudi, Europski sud za ljudska prava precizirao je da se njihova odluka „ne odnosi na postojanje ili nepostojanje prava na eutanaziju“, već na „usklađenost“ provedbe eutanazije s Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Sud je odlučivao povodom slučaja eutanazije Belgijanke koja je četrdeset godina bila u dubokoj depresiji, ali nije bolovala od neizlječive bolesti. U ovome slučaju, liječnik koji je eutanazirao pacijenticu predsjednik je Savezne komisije za kontrolu i procjenu eutanazije (CFCEE) odgovorne za praćenje zakonitosti eutanazije u Belgiji, te je predsjednik udruge LevensEinde InformatieForum (LEIF) koja se zalaže za eutanaziju i koja je od ubijene žene primila 2.500 eura neposredno prije postupka eutanazije.
Podnositelj tužbe tvrdio je da nije bio obaviješten o eutanaziji svoje majke, za koju je saznao dan nakon njezine smrti (travanj 2012.) i da eutanazija nije „obavljena u skladu s belgijskim pravnim propisima“.
Europski sud za ljudska prava ukazao je na „pravne nedostatke“ u procesu prije izvršenja eutanazija, koju je odobrila Savezna komisija za kontrolu i procjenu eutanazije, tj. predsjednik koji je kasnije izvršio proces eutanazije. Stoga je Europski sud za ljudska prava ustvrdio da ovo tijelo nije imalo neovisnost, ali s druge strane zabrinjavajuće je da belgijski zakon „ne sprječava liječnika koji vrši eutanazije da bude član Komisije koja odlučuje o procesu eutanazije“.
U presudi je Europski sud za ljudska prava naredio državi Belgiji, točnije Bruxellesu, da podnositelju tužbe isplati 2211, 30 eura za troškove suđenja i druge izdatke. Čekaju li nas za nekoliko godina ovakvi slučajevi u Hrvatskoj?